Još dok sam bio dijete i nerijetko nogomet igrao s prijateljima na cesti gdje su golove predstavljali stopama odmjereni razmaci između dviju cigala, svi su za uzore imali najveće zvijezde toga vremena. U to vrijeme to su bili Klinsmann, Šuker, Romario, Stoichkov, Hagi, nešto kasnije pojavili su se Batistuta, Ronaldo, Henry, itd; ali uglavnom uvijek se radilo o tim nekim igračima koji su na terenu izgledali kao bogovi, bili na očigled u glavnim ulogama na terenu, postizali puno golova i uvijek bili u prvom planu. Nitko od nas nije guranje lopte između dvije cigle slavio ponosno klicuci „Patrick Vieirrrraaaaaaaa“ ili „Fernando Redondoooo“ ili „Lothar Matthausssss“ itd; no tada smo svi nogomet gledali isključivo kao igru, najbolji su bili oni koji daju golove – ukratko – klasična dječija posla! Ima među nama i dan danas ljudi koji nogometno nikad ne odrastu dovoljno da shvate ulogu i svih ostalih pozicija i igrača u momčadi, i da netko tko možda zabije 20-30 golova u sezoni ne mora nužno biti najbitniji. Evo za primjer ću dati multi-šampionsku generaciju Barcelone u kojoj su godinama najveće zvijezde bili Xavi, Iniesta, Messi, Ronaldinho, Etoo, Henry, Ibrahimović i mnogi drugi. No kada recimo pitate Pepa Guardiolu jednog od njihovih trenera koji je s njima osvojio sve što je mogao – tko je od svih njih njemu bio nezamjenjiv i najbitniji igrač u momčadi – dobit ćete odgovor Sergio Busquets! Kada isto pitanje postavite tadašnjem španjolskom izborniku Vicenteu Del Bosque – dobit ćete isti odgovor – Sergio Busquets! Možda su Xavi i Iniesta bili mozak te momčadi, možda su Messi, Ronaldinho i Etoo bili mašinerija koja je lakoćom kreirala i trpala, ali srce i duša momčadi bio je Sergio Busquets – lik za kojeg su se mnogi nogometno „neodrasli“ pitali što uopće radi u takvoj jednoj momčadi. 

Ovo je priča o našem osječkom „Sergiu Busquetsu“ – Mihaelu Žaperu – svakako jednom od najbitniji kotačića u postavi NK Osijeka, a možda i najbitnijem. 

Žaperova bajka u NK Osijeku počela je zaista na nesvakidašnji način – tadašnji trener NK Osijeka Zoran Zekić primjetio ga je gledajući uživo završnicu malonogometnog turnira „Zimko“, raspitao se „tko je taj mali?“ i kad je čuo da je „mali“ prošao kompletnu nogometnu školu NK Osijeka i trenutno igra za juniorsku momčad, naložio je svojim pomoćnicima da ga dovedu na sljedeći trening prve momčadi NK Osijeka! Par mjeseci kasnije Žaper je debitirao za prvu momčad Osijeka s još nenavršenih 18 godina, ušavši kao zamjena u 2. poluvremenu utakmice na gostovanju u Zaprešiću, a svoj debi okrunio je pogotkom! Sljedeće 2,5 sezone proeo je igrajući za drugu momčad Osijeka u 3. I 2. HNL i povremeno bio rezerva na utakmicama prve momčadi, no onda 4.mjeseca 2019. Postaje standardni prvotimac upisavši 10 uzastopnih nastupa po 90 minuta upisavši pritom 2 gola i 1 asistenciju! Zanimljivo, Osijek je samo 3 od tih 10 utakmica izgubio i niti u jednoj od tih 10 utakmica nije primio više od jednog pogotka! 

Mnogi redoviti pratitelji i navijači NK Osijeka vrlo često prilično negativno komentiraju Žaperovu igru, ali ja ću si uzeti za pravo da za njih napišem da oni spadaju u onu nogometno „neodraslu“ publiku iz uvoda ovog teksta. Moja tvrdnja je da je Mihael Žaper već sada sa 22 godine jedan od dva najbitnija igrača NK Osijeka! On je igrač koji daje ritam igri Osijeka, on je igrač koji diktira tempo igre i odrađuje hrpu taktičkih i prljavih zadataka, ćesto i nevidljivih oku običnog nogometnog gledatelja! On je srce igre NK Osijeka! Jedna od najčešćih kritika na njegov račun je da je spor i premekan! Gospodo, Žaper je 187cm visok i to sasvim sigurno doprinosi tom dojmu da je sporiji, izgleda tromo i ponekad malo nezgrapno kada ga se usporedi sa nižim i eksplozivnijim suparničkim veznjacima! Ali to je samo optička varka. Ono što je njegov najveći forte je igračka inteligencija jer gledajući redovno utakmice imam dojam da je Žaper uvijek baš tamo gdje treba biti – i u fazi organizacije i posjeda, i u fazi destrukcije suparničke igre. Igrač je kojem se pogreške mogu izbrojati na prste jedne ruke, kojem se izgubljeni direktni dueli sa suparničkim protivničkim igračima također mogu brojati na prste jedne ruke, a trener Nenad Bjelica nadogradio mu je i kvalitetu više jer Žapera se od Bjelicinog preuzimanja momčadi ćesto može vidjeti u završnicama akcija u gostujućem šesnaestercu što je podiglo i njegov golgeteski učinak iako mu to zaista nije primarna, a ni sekundarna zadaća! Žaper pod Bjelicom ima 4 gola i 2 asistencije u 16 nastupa i treći je strijelac momčadi iza neprikosnovenog Ramona Miereza i puno ofenzivnijeg krilnog igrača Damjana Bohara! 

Koliko je Žaper bitan kotačić u igri Osijeka govori i podatak iz prošle sezone 2019./2020. Žaper je u toj prošloj sezoni propustio ukupno samo 6 prvenstvenih utakmica (Inter, Slaven, Istra, Gorica 2x i Dinamo), a od tih 6 utakmica NK Osijek nije dobio niti jednu jedinu! To je samo po sebi dovoljan pokazatelj i njegove kvalitete, ali i njegove uloge koju ima za igru NK Osijek! Također, nerijetka je situacija da bude među najboljim igračima kola, a ove sezone je po popularnom Instatu trenutno među top 10 igrača HNL-a. 

I sam Bjelica je svjestan kakvog igrača u svlačionici ima, jer u više je navrata u raznim izjavama i intervjuima naveo da je Žaperova realna vrijednost sigurno već sada barem trostruko veća od one koja je prikazana u Transfermarktu (A ta vrijednost je trenutno 1,8M eura) i da je pravo blago imati takvog igrača u kadru! Uz to Bjelica mu je nakon odlaska Ante Majstorovića dodijelio titulu prvog zamjenika kapetana momčadi, i to sve sa samo 22 godine! A Bjelica ima dovoljno iskustva i znanja, pa vjerovatno zna što radi i što priča! 

S obzirom na sve navedeno preostaje nam samo začuditi se podatku da isti ovaj Žaper do sada ima samo 5 „nastupa“ u mladoj reprezentaciji Hrvatske. Napisao sam namjerno „nastupa“ jer samo je jednom dobio jedno cijelo poluvrijeme, a sve ostalo su bili epizodni nastupi po 10-20 minuta uključujući i dva protiv reprezentacija iz nogometnih „miki-maus“ zemalja – Ujedinjenih Arapskih Emirata i Litve. Jedinu pravu priliku koju je u reprezentativnom dresu dobio bila je utakmica protiv Mađarske U21 gdje je ušao na početku 2. Poluvremena, i tu je priliku maksimalno iskoristi jer je ušao kod rezultata 1:1, a Hrvatska U21 je tu utakmicu nakon njegovog ulaska dobila 4:1 pri čemu je on sudjelovao kao asistent kod jednog pogotka. Umjesto Žapera u mladoj reprezentaciji smo više gledali Nejašmića koji ne može izboriti ni mjesto u prvoj postavi nikad lošijeg Hajduka, Bistrovića koji je 2,5 sezone bio nestandardan u ruskom CSKA, ili Lepinjice koji u poluraspaloj Rijeci ove sezone ima samo 14% odigranih minuta od svih mogućih! Preostaje mi jedino zaključiti da Žaper ima tu nesreću da mu otac nije nogometni menađer i još k tome dolazi iz nepogodne sredine, pa nikome nije u interesu da on bude dio nacionalne selekcije. 
Sada s 22 godine Žaper svoje mjesto može tražiti jedino još u A-reprezentaciji, no hoće li tu u budućnosti biti mjesta za njega pored kojekakvih sinova nogometnih menađera, ili nekakvih Lepinjica, Franjića i Jakića – u to nažalost nisam siguran! I to ne radi njegove nogometne kvalitete, nego iz drugih, nenogometnih razloga!

Ali Bjelica sigurno jako dobro zna što ima u svlačionici, što radi i što može dobiti na terenu od svog dokapetana! Pitanje je kada će (i hoće li uopće) progledati i ostali u hrvatskom nogometu !? Vrijeme će pokazati…