Vekić

Andrija Vekić rođen je 6. prosinca 1925. u Osijeku, gdje se školovao do 1942., kad odlazi u vojno-zrakoplovnu školu. Od travnja 1945., sedam je mjeseci bio vojnik Osječke brigade, po izlasku iz vojske završio je srednju školu, da bi potom bio zaposlen u Komunalnoj banci i knjigovodstvenom servisu LIO-a. Kao profesionalni trener stigao je u Nogometni klub Slavonija 1963. godine (tada dijela istoimenog gradskog sportskog društva, poslije Proletera a uoči NK Osijek), gdje je i umirovljen 1989. s nogometnim stažom od 26 godina i kvalifikacijom trenera-instruktora, trenera prvog razreda i višeg nogometnog trenera.

Nogometom se počeo baviti već u petoj godini života, a 1940. registriran je za osječki Hajduk. Poslije Drugog svjetskog rata, igrao je za najbolje klubove poraća u rodnom gradu, Udarnik i Bratstvo, a kad se Bratstvo fuzioniralo sa Slavonijom (1947.) nastao je Proleter za koji je Andrija Vekić nastupao sve do kraja karijere, 1958. godine. Iako je imao nekoliko primamljivih ponuda, izuzme li se kraće (četveromjesečno) razdoblje u Dinamu iz Pančeva, rodni Osijek nije napuštao. Uvijek je igrao kao napadač, s tim što je, za tri godine nastupanja Proletera u nekadašnjoj Prvoj saveznoj ligi, od 1953. do 1956., bio najbolji strijelac osječkog kluba s 27 pogodaka.

Trenerskim poslom počeo se baviti 1960. u Proleteru, da bi, nakon jedne sezone za kormilom nogometaša Darde, ’62 stigao u Gradski vrt gdje se godinu kasnije i profesionalizirao. Kao vrstan trener, imao je pozive iz drugih sredina, pa je, tako, 1972. i 1973. vodio Borovo, a 1975. i 1976. proveo je radć’i u dalekoj Libiji. Vratio se u NK Osijek ’77 i radio kao trener sa seniorskom, prvoligaškom momčadi “bijelo-plavih” do 1982.

Tada, ustvari, počinje jedna od najvažnijih epizoda u životu Andrije Vekića posvećenog osječkom nogometu. Naime, utemeljio je i vodio Omladinsku školu u Gradskom vrtu, koja će postupno prerastati u prepoznatljivu Školu nogometa NK Osijek, tijekom tog desetljeća jednu od najkvalitetnijih na prostoru bivše države. U radu Škole, njegove su ideje uspješno sprovodili u djelo treneri Šaban Jasenica, Pavo Majer, Ivan Maras, Stjepan Čordaš, Ivica Grnja, Zlatko Stanković, Ljupko Petrović, Milan Đuričić i drugi. Tu školu pohađalo je nekoliko generacija, koje su iznjedrile vrhunske nogometaše, kao što su Davor Šuker, Goran Vlaovoć, Alen Petrović, Miroslav Žitnjak, Nenad Bjelica, Ilica Perić, Igor Cvitanović, Robert Špehar, Tomislav Steinbruckner, Miroslav Bičanić, Davor Bajsić, Dragan Vukoja, Zoran Kastel, Tomislav Rukavina…i mnogi, mnogi drugi, redom internacionalci i školovani igrači.

Tijekom igračke i trenerske karijere, Andrija Vekić primio je nekoliko značajnih nagrada i priznanja, među inima i “Trofej podmlatka” HNS-a za 1988. za velik doprinos u razvoju hrvatskog nogometa, 2003. dobio je “Nagradu HHO-a Matija Ljubek”, a 2007. i Nagradu za životno djelo za sport “Franjo Bučar”.