12.6. 2018. počela je njegova osječka nogometna priča, a počela je tako da je startao doslovno od nule – kao rezerva rezerve, ili slikovitije rečeno – kao zadnja rupa na svirali! Između njega i mjesta u prvih 11 u tom su momentu stajali tadašnji neprikosnoveni broj 1 Marko Malenica, te njegov zamjenik Krševan Santini. I puno je truda uložio i znoja prolio da dođe do ovoga gdje je danas, jer pravu priliku na vratima NK Osijeka dobio je tek više od godinu dana nakon potpisa – 19.7. 2019. na otvaranju sezone 2019/2020. protiv Slaven Belupa – i od tog dana on je nedodirljiva osječka jedinica! A danas, nepune dvije godine kasnije, on se isprofilirao u jednog od najboljih hrvatskih vratara i statistički u najboljeg vratara HNL-a! Naravno, riječ je Ivici Ivušiću. 

Puno je prigovora bilo na odluku tadašnjeg trenera Zorana Zekića da Ivušić u sezonu 2019/2020. krene kao „jedinica“ ispred Malenice, jer Malenica je ipak dijete NK Osijeka, a na takve su osječki simpatizeri najslabiji! No danas nepune dvije godine nakon te odluke, mislim da svi možemo jedino biti zahvalni Zoranu Zekiću što je tada donio takvu odluku i mislim da će se 99% nas složiti s time da je to bila prava odluka! Visok, miran, staložen, uvijek maksimalno koncentriran, s odličnim smislom za čitanje igre, izuzetno nesklon kiksevima i jednostavno čovjek koji unosi apsolutnu sigurnost svojoj obrani i koji je apsolutni oslonac svoje momčadi – sve su to karakteristike koje spadaju u opis Ivice Ivušića.  

U sada već skoro dvije sezone koliko je na vratima NK Osijeka, njegovi kiksevi i pogreške mogu se doslovno prebrojati na prste jedne ruke, a svaki redoviti gledatelj utakmica NK Osijeka može sigurno posvjedočiti koliko je izravno bodova donio momčadi direktno svojim obranama. Ivušić je u utakmicama HNL-a za Osijek upisao do sada 56 nastupa i u tih 56 nastupa primio je 44 gola, a svoju je mrežu sačuvao netaknutom u nevjerovatnih 30 utakmica! Matematičkim riječnikom čovjek u 53,5% svojih nastupa nije primio gol! Ove sezone je od 20 prvenstvenih utakmica njih 12 završio bez primljenog pogotka! Letvica se dakle podiže sve više i više, konstanta je sve očitija i jača i na najvišem je mogućem nivou! 

Naravno, zahvaljujući svemu navedenom logično je da je Ivica Ivušić standardni član nogometne reprezentacije Hrvatske… Ovaj … ipak ne! I ovdje sada prestaje priča o ljepoti nogometa i o Ivušićevoj nogometnoj bajci, a počinje neka druga priča – tragedija o hrvatskoj nogometnoj močvari u kojoj i dalje drmaju osuđeni i dokazani kriminalci i njihovi pijuni, koji kroje natjecanje kako žele, delegiraju suce kako žele, razmjenjuju međusobno igrače kako žele, i na koncu – sudjeluju u sastavljanju hrvatske nogometne reprezentacije onako kako oni misle da treba, a ne onako kako bi to zaista trebalo biti.

I zahvaljujući tim likovima ovom čovjeku s nevjerovatnim referencama (jer brojke, statistike i činjenice ne lažu) – su vrata nogometne reprezentacije Hrvatske još uvijek zatvorena! Naravno, čovjek ne može ne zapitati se – pa tko onda brani u toj reprezentaciji, kad jedan takav vratar poput Ivušića nema mjesta ?  

Službena stranica HNS-a kao vratare nogometne reprezentacije navodi Dominika Livakovića, Lovru Kalinića, Simona Slugu i Ivu Grbića! Pa ajmo onda svi skupa pogledati gdje su ti ljudi, gdje i kako oni brane da zaslužuju imati mjesto u reprezentaciji ispred statistički uvjerljivo najboljeg vratara HNL-a! 

Vratar zagrebačkog Dinama Dominik Livaković trenutno je čvrsta jedinica u reprezentaciji. On od početka sezone 2019./2020. Ima 44 ligaška nastupa za Dinamo pri čemu je primio 34 gola, a mrežu je netaknutom sačuvao 22 puta! To su jako dobre brojke, ali još uvijek lošije od Ivušićevih! No status Livakovića u reprezentaciji je neupitan, jer radi se o odličnom vrataru koji svakako zaslužuje svoje mjesto u nacionalnoj selekciji.  

Simon Sluga dvije je sezone vratar engleskog drugoligaša Luton Towna, momčadi koja ima realne šanse da ispadne i u treću ligu – i to s našim reprezentativnim vratarem na mjestu prvog golmana! Sluga u 2 sezone u Lutonu ima 57 ligaških nastupa, 79 primljenih golova i samo je 12 utakmica od tih 57 uspio svoju mrežu sačuvati netaknutom! Prije engleske epizode reprezentativni poziv osigurala mu je sezona u Rijeci gdje je u 35 utakmica primio isto toliko golova. 

Ivo Grbić na platnom je spisku Atletico Madrida u kojem je ove sezone branio 90 minuta i to u kupu protiv nekakvog niželigaša. Ostatak sezone uživa u udobnosti klupe za rezerve i tribina modernog Atleticovog stadiona. Do statusa reprezentativca stigao je preko Lokomotive gdje je u 35 nastupa primio isto toliko golova i imao 10 utakmica bez primljenog gola. 

Posljednji u nizu je Lovre Kalinić – aktualni vratar Hajduka, kojem je matični klub Aston Villa za koju je nastupio samo 7 puta i to dok je klub bio u 2. Ligi. Otamo je poslan na posudbu u francuski Toulouse gdje je skupio 4 nastupa, a ove sezone na posudbi u Hajduku trenutno je na 5 nastupa … od kojih je Hajduk 3 izgubio. 

Dakle u ovom trenutku ispred Ivušića prednost imaju vratar koji ove sezone nije branio niti jednu prvenstvenu utakmicu (Grbić), zatim jedan koji u posljednje 2 sezone ima ukupno 9 prvenstvenih nastupa (Kalinić) i jedan kojem su brojke i statistike uvjerljivo gore (Sluga) od ovih koje ima Ivušić! 

Sada se postavlja pitanje kako je ovo moguće? Onda se podsjetimo da su u reprezentaciju Grbić i Sluga ušli iz Lokomotive i Rijeke, dva kluba kojima rukovode ranije spomenuti pijuni putem kojih osuđeni kolovođa i dalje upravlja močvarom, pa stvari odmah postaju jasnije! 

No prije par sezona se u močvari pojavila nova zvijer, zvijer koja se postupno kroz posljednjih nekoliko sezona adaptirala na sav mulj i žabokrečinu koju u ogromnim količinama stvaraju kolovođa i njegovi pijuni! I ta nova zvijer je svakim danom sve jača, svakim danom sve prilagođenija životu u močvari i polako se sprema zadati konačan udarac kolovođi i njegovim pijunima. Nekoliko ozbiljnih šamara već je podijeljeno, jedan od pijuna je u žestokoj borbi za ostanak, a drugi bi već sljedeće srijede mogao biti bačen totalno na koljena i zakopan u mulj te iste močvare koju je posljednjih nekoliko godina stvarao zajedno sa kolovođom! 

A gdje je u toj priči Ivušić ? On je vojnik u službi vojske koja se sprema pokoriti močvaru i očistiti je od godinama nanošenog mulja i žabokrečine. Kao takav je naravno izrazito nepodoban da bude dio reprezentcije!

Ali brojke, statistike i činjenice su neumoljive! Da je sportski teren i ono što se događa na njemu isključivo mjerilo – on bi bio svakako i neupitno unutra! A ovako … morat ćemo sačekati da vidimo može li izbornik reprezentacije i dalje u tolikoj mjeri ignorirati sve što se događa na sportskom terenu! Euro je pred vratima, a Ivušić bi prema svim parametrima i kriterijima morao biti dio te smotre! Jedini kriterij koji ga izbacuje iz te priče je odora koju nosi i vojska kojoj pripada – ona osječka! Pa onda možda ipak na Euru priliku dobije toliko hvaljeni i u nebesa uzdignuti Nevistić, kojega se kroz plaćene novinarske članke već naveliko gura u reprezentaciju, iako je samo u posljednjih 5 prvenstvenih utakmica izravni krivac za više golova, nego što ih je Ivušić skrivio u posljednje 2 sezone …