Uvijek je otvoreno pitanje tko je najbolji osječki nogometaš? Među navijačima, novinarima ili bivšim igračima mogli bi dobiti više odgovora na ovo pitanje. Generacijski bi također dobili različite odgovore i jako je teško je na ovo pitanje odgovoriti objektivno, jer svaki navijač ima svoga ljubimca i time gleda najčešće na svoje suvremenike.
Okrugli stol 1994.
Odgovor na ovo pitanje pokušala je dati grupa bivših osječkih igrača u veljači 1994. kada je organiziran okrugli stol pod vodstvom Večernjeg lista. Najstariji Antun Nagyszombaty (75) spomenuo je predratne igrače Trcanića, Rožankovića i Nittingera u Građanskom, Šepera, Bartovskog, Vikića, Kiša i Rupnika u Hajduku, te Lechnera u Slaviji. Milan Tikas, također je istaknuo Lechnera, ali i braću Flamm, Jeličića, Kopca, Lolića i Kovačića. Frane Rupnik istaknuo je Slavijin par Dubac – Lechner, te “Grafičara” Klodu. Andrija Vekić prisjetio se Glasera, Higla, Dupca, Lechnera, Rupnika i Šukera. “Šteta za intelektualno najjaču poratnu generaciju 60-ih – Čulina, Kasača, Karapandžu, Jasenicu, braću Gucmirtl, jer nije imala stalnog dobrog vratara, niti doraslih uprava.” Bruno Medić, član prvoligaškog Proletera iz 1953. sjetio se Lokošeka, a Matej Kasač Rupnika, Vekića, te kao najkompletnijeg Lechnera. Ivan Lukačević spomenuo je Grnju i Miljkovića.
Organizator ovog skupa Dalibor Kasač zaključio je tekst spominjući vratare Glasera, Kadovića, Špehara, Majera, Žitnjaka, braniće Dupca, Nagyszombatya, Crnkovića, Iličina, Dumančića, veznjake Lechnera, Tikasa, Medića, Rukavinu, Jasenicu, braću Gucmirtl, Kasača, Čordaša, Špehara, Bičanića, Bjelicu, krila Dvronića, Šala, Vernera, Piljaša, Katića, Granju, Cvitanovića, te napadače Rupnika, Ivu Petrovića, Lukačevića, Šukera i Vlaovića.
Reprezentativni nastupi
Tko su najbolji igrači NK Osijeka? Jedini mjerljivi kriterij po kojem možemo ovo odrediti su reprezentativni nastupi. Važno je napomenuti kako je Gustav Lechner jedini osječki igrač koji je iz osječkog kluba (Slavije) bio pozvan u reprezentaciju sve do Jasmina Džeke 1983. godine (2 nastupa), te Roberta Špehara 1992. godine. Svi ostali igrači u međuvremenu su morali iz Osijeka otići u drugi klub kako bi bili pozvani u reprezentaciju, a neki su nakon povratka postali “zaboravljeni” od izbornika kao Frane Rupnik kada je iz Partizana krajem 40-ih prešao u osječki Proleter.
Ako gledamo igrače po nastupima u dresu našeg kluba i tome dodamo reprezentativne nastupe skoro svi igrači iz gornjeg popisa i dalje ostaju na listi. Samo je Marko Babić odigrao nažalost premalo utakmica bijelo-plavom dresu, a svi su drugi igrači ostavili dublji trag na Gradskom vrtu ili Igralištu Kraj Drave nastupajući u dvije ili više sezona za Slaviju, Proleter, Slavoniju ili Osijek.
Promovirana ekipa iz sedamdesetih
Posebnu pažnju zaslužuju igrači koji su uveli NK Osijek u prvu ligu krajem 70-ih. Ivan Lukačević, Ivica Grnja, Ljupko Petrović, Stjepan Čordaš, Mile Dumančić, Pavo Majer, Goran Popović i ostali zaslužuju posebno mjesto na Bijelo-plavom Olimpu. Ti su igrači stekli status legendi još dok su igrali, a Grnja i Lukačević bili su poznati diljem bivše države.
Izdvajaju se…
Odgovor na pitanje iz naslova ostavljamo vama. Je li to Zlatna kopačka i osvajač bronce 1998. Davor Šuker, viceprvak Svijeta 2018. Domagoj Vida, odlični Lembika (Gustav Lechner) – najpopularniji igrač države u godinama prije Drugog svjetskog rata ili super-popularni Frane Rupnik kojemu je povratak u Osijek donio status legende u gradu, ali i uništio reprezentativnu karijeru? Nenad Bjelica i Robert Špehar koji nisu bili po volji tadašnjih izbornika, pa su obojica zajedno skupili tek 17 nastupa? Ili tercet s početka ovog stoljeća Danijel Pranjić, Marko Babić i Jurica Vranješ?
Svakako je Davor Šuker najprepoznatljiiviji igrač iz našega grada, ali ne treba zanemariti ni činjenicu kako je Gustav Lechner krajem 30-tih bio uvrštavan u selekciju Europe (30 nogometaša) koji su se trebali suprotstaviti selekciji Engleske. Ne treba zaboraviti ni Franju Glasera, po mnogima najboljeg vratara iz naše zemlje koji je bio standardni prvi vratar reprezentacije krajem 30-ih. Bio je vratar osječkog Građanskog, te kasnije i trener NK Osijeka tj. Proletera.