Ništa – ništa!

Nije ovo bila dobra partija “Bijelo-plavih”, točnije rečeno bila je užasna. Niti su se igrači, niti se Stanko Mršić snašao u ovoj utakmici, a da je na kraju bio zadovoljan i bodom govori činjenica mijenjanja Pongračića u 90. minuti.

Osijek je u prvom dijelu visio na rubu, Mikulić je spašavao nemoguće. Ovakvog golmana Osijek nije imao od vremena Marina Skendera, bravo Zvone!

Obrana je plivala i plivala po panonskom blatu našeg nikad-dovršenog stadiona, često su Leko i Vrgoč ostavljani sami sa 3-4 pulska igrača, pomoć s bokova nije stizala ili je bila zakašnjela (još jednom Lešković i Ibriks nisu imali svoj dan).

Sredina terena je trebala živjeti od žara Josipa Mišića, koliko je to išlo govori činjenica da ga je Mrša zamijenio na poluvremenu. Kurtović je ponovno obavio svoju zadaću i uz Mikulića je najzaslužniji za nulu u rubrici primljeni pogoci. Pušić isto nije imao svoj dan, ali ipak zaslužuje prolaznu ocjenu, koja se ne može dodjeliti Kvržiću, Aleksiću a pogotovo Pongračiću koji usamljen u napadu nije bio ni vidljiv, ni opasan. U drugom dijelu Lukić se pridružio Pongračiću, potonji je imao šansu utakmice, ali opet – ništa.

Od ulaska Glavaša, Osijek je dobio probojnost po desnoj strani, odakle je jedino dolazila opasnost za nezaposlenog pulskog vratara, ali sve je bilo nedovoljno i premalo za pogodak.

Loše, ne ponovilo se…