Daleko je Andaluzija…

Dva boda iz dvije proljetne premijere neuspjeh su za “veliki” NK Osijek s visokim ambicijama i prilično skupim i kvalitetnim kadrom za HNL. Zašto je tako?

Pripreme su prošle idilično, “Bijelo-plavi” su trenirali pod andaluzijskim suncem i igrali prilično dobro protiv primjerenih protivnika. Očekivalo bi se da će tako nastaviti i protiv poznatih protivnika iz ZG prstena. Ali ni protiv Gorice, ni protiv Intera naši ljubimci nisu pokazali što su radili, vježbali, učili na samom jugu kontinenta. Jakirovićeve trupe dočekale su ih u standardnom rovovskom rasporedu i opet pokazale koliko je teško igrati protiv njihove Legije stranaca. Ipak, nismo znali da ambiciozan klub može “zaboraviti” na dvije zamjene u džepu na kraju utakmice u kojoj se vija pobjeda?

Inter je posebna tragedija. Nakon mlakog početka protiv fenjeraša dolazi brzo isključenje Lope. Lopa previše pada i svaki HNL sudac to zna, zaslužio je prvi karton, ali bi li drugi karton na ovaj način bio pokazan Admiju na Maksimiru ili Caktašu na Poljudu? Ima li Osijek građenjem nekog cool i europskog imidža (što skroz ok) prostora za pritisak, za reakciju na suce i nagrađuje li se simulacija (u 15.minuti) na isti način na svim HNL stadionima?

Druga, još važnija tema je i reakcija s klupe? Protivnik je dao pogodak jer s naše klupe nije stigao brzi signal za zamjenu igrača koji je izuven izašao s terena. Bočkaj je trebao biti ekspresno zamjenjen, svi na stadionu vidjeli smo koliko je trebalo za to. Došlo je do kaosa s dva igrača manje i protivnik je poveo. Ono što je slijedilo je nažalost još poraznije. Lijepo su “Bijelo-plavi” uzeli igru u ruke, bilo je pritiska, čak i povremenog pressinga, ali kada si brojčano inferioran najveća šansa su – prekidi. Najbolji primjer su korneri, Osijek ih je imao 8 – i svi su bili bezopasni! Kada bi lopta i pala na pravo pravo mjesto, tamo nije bilo naših igrača? Jednaka tužna priča su i slobodni udarci kod kojih nema “šeme”, ne vidi se uigranost, jednostavno Osijek nije opasan iz prekida. Dodatno, kao i u Gorici, opet se zaspalo, ovaj put s posljednjom zamjenom i to u utakmici u kojoj devet igrača trči za onog desetog?

Ima i olakotnih okolnosti, nedostajalo je mnogo igrača, najviše Žaper, ali ima li Osijek kao pretendent na drugo mjesto komociju imati jednog pravog zadnjeg veznog u rosteru? Zašto se robuje sistemima i formacijama, pa najskuplje pojačanje sjedi na klupi (jučer bez minute u igri)?

Osijek je sada posložen i stabilno putuje prema Europi. Ipak, za prelazak na novi kolosijek, onaj koji vodi prema trofejima ili Ligi prvaka, potrebne su dodatne promjene. To ne govore samo objektivni promatrači u analizama koje vidimo na nacionalnim medijima, nego i svaki navijač na istoku Gradskog vrta.

tekst: gunners, foto: Šime