(Kempes)

Poglavlje prvo: Obrišite ploču, dajte nam čisto platno.

Ovo će biti jedan jako dugačak tekst čija je tema primarno trebala biti dolazak Nenada Bjelice na trenersku poziciju nogometnog kluba Osijek. Primarno? Zar nije ta tema upravo najprimarnija u ovome trenutku. Ne nije, ima nešto puno važnije u cijeloj priči.

Puno je već tinte proliveno i izneseno je jako mnogo stavova oko njegovog dolaska i dok većina to promatra iz perspektive dolaska dokazanog trenera koji je imao prilike prikazati svoje kvalitete. Za one najzagriženije pratitelje zbivanja u Nogometnom klubu Osijek ovaj dolazak je moguće mnogo više i to nema samo veze s imenom osobe koja dolazi. Neutralnom čitatelju želim sada poručiti, zamislite što vama znači riječ „mnogo“ i potencirajte na 10. Ovo će doista biti članak o dolasku Nenada Bjelice i njegovog stožera na klupu Nk Osijek, ali ovo će biti tekst zapravo o nečemu većem i bitnijem. Ovo je tekst za sve nas, koji pratimo i čitamo ovaj forum, ovo je tekst za sve one koji vole ovaj klub, za sve ove prolaznike koje kamera slučajno uhvati, koji vjerujem vole Nk Osijek, a ništa ne vjeruju da je ostvarivo i moguće. Ovo je tekst i za „dežurne kroničare“ koji imaju svoj prostor u raznim tiskanim medijima i da na njihovu žalost, nemaju više monopol nad medijskim prostorom i da su više rijetko kome „opinionmakeri“. 

Odmah bi poručio svim ovim cinicima koji navijaju za druge klubove: naša je stvar ako je lice Nenada Bjelice završilo na muralu, naša je stvar, ako je kasnije uklonjeno. Naša je stvar kako ćemo se nositi i reagirati na njegov dolazak ili odlazak iz dinama i njegov dolazak nama. Naša je stvar hoće li biti ponovo nacrtan na muralu i ponovno prekrižen ili će mu biti podignut spomenik u nadprirodnoj veličini od suhog zlata. Dakle, naša stvar.

Tko prati naš forum može zaključiti da smo stvarno svi različite „biljke“, ali nas doista veže jedno, a to je ljubav prema Nk Osijeku. Priča je jako složena jer ljudi na ovom forumu već imaju instinkte u kostima kada je u pitanju klima u klubu i zbivanja oko njega. Kako to objasniti? Godinama prije nego što je došao ulagač u ovaj klub, pa čak i u neke konkurentske klubove, govorili smo i potencirali kako se to mora dogoditi. Ovaj klub je zlatna prilika i neshvatljivo je kako netko to ranije nije uočio. Da, ovaj tekst zahtjeva jednu širu uvertiru. Dok su se neki čudili najavama da će netko uložiti u ovaj klub – „ma tko će uložiti novac, pa ovdje nema ništa“, „normalno da će netko uložiti u Istru pa tamo je turizam“, „normalno je da će netko uložiti u rijeku tamo je luka rijeka“ itd. Kad su krenule prve najave kako će se to dogoditi i ovdje, jedna ogromna i debela masa je rekla „ma kakvi, to nije moguće“, kada je postalo izvjesno da će se graditi stadion isti su rekli „moš mislit“, kada se izvuče jaki suparnik isti će reći „ma di će Osijek proći PSV, Rangers ili Anderlecht“. Slično tome, kada je rečeno da će doći Bjelica, imamo svježe primjere ljudi koji kažu da to „nije moguće“. E pa moguće je, iako ponavljam, nije u pitanju on sam, nego nešto više.

Koliko je tinte proliveno na mogućnost dolaska Bjelice, još je deset puta više proliveno na pozadinu određenih događaja od prije par godina. O ovome treba pričati samo radi nas samih, dakle, nas navijača i simpatizera koji imamo iste, slične ili potpuno drugačije stavove na tu temu. Dakle, vratimo se malo na te događaje, jer su očito u neku ruku ponovno aktualni. Ne vjerujem da sam u zabludi, ali nikome tko navija za ovaj klub taj odlazak u dinamo nije dobro sjeo. Siguran sam, drsko ću si dozvoliti da nisam u pravu, 99% svih koji vole i navijaju za ovaj klub, e sada, svako je reagirao na svoj način, neki burnije neki manje burnije. Razlozi zašto? Treba li uopće spomenuti zašto? Za oni koji do sada nisu shvatili ni neće.

Kao i većina nisam se pomirio s njegovim potpisom tamo, Iako je riječ sada o aktualnom treneru Nk Osijek, nije mi problem ponoviti što sam tada napisao, a post je još uvijek živ:„jedva cekam da mu mamic njegovu njusku zabije u svoju usranu guzicu i kaze, bujrum nenade, bujrum“. Taj post ima i svoj nastavak, istina, nisam zamislio da će te i sljedeće sezone polučiti rezultatski uspjeh, međutim ironija je takva da mu je sudbina na klupi dinama bila kratka unatoč rezultatskomuspjehu. Dakle, mene nije stid reći što sam tada rekao o osobi koja je aktualni i novopostavljeni trener Nk Osijek, jer sam od onih koji iza svojih riječi stoji i općenito nemam potrebu se svidjeti nikome, niti živjeti od nečijeg tapšanja po ramenu. Spominjem samo kako sam ja tada reagirao. Nije trebalo biti baba Vanga da se to prognozira, ali jednom kada se to dogodilo upravo to, što sam tako slikovito opisao, zaista nisam previše likovao. Tim ishodom, doslovno nitko nije bio iznenađen, a ni on sam. Znao je što ga čeka, zato je i bio silno nervozan na onoj čuvenoj „nemam komentara“ presici. Čovjek nije bio frustriran što je izgubio od nas, čovjek je bio frustriran jer je bilo očito što mu se sprema i da se traži samo izgovor. Jebeno je iritantno vidjeti, čak i onima koji preziru taj klub, da možeš u tome klubu imati strašan rezultat i svejedno dobiti pedalu jer je krimen zasjeniti likom i djelom nekoga tko ne smije biti zasjenjen. Ali to nas previše ne zanima.

Iako je Bjelica sa svojim stožerom ostvario rezultate koje je već ostvario, a kojima nisam svjedočio jer me zaista europski nastupi naših protivnika ne zanimaju, prvi trenutak kada mi je zaista bilo krivo što on nije naš trener je nakon poraza dinama protiv Varaždina u gostima, njegov nastup i poruka igračima zbog očajne partije je nešto što sam se pitao, zašto mi nemamo trenera koji može u eter poslati takvu poruku? Niti imamo trenera koji tako razmišlja, a čak i da tako razmišlja, govor njegovog tijela i stav ne podupire ono što govori i način na koji razmišlja. Uglavnom, iz tadašnje perspektive rezultati dinama su mi bili apsolutno najnebitnija stvar, iz današnje smatram da je jako dobro što je te rezultate ostvario, pričekajte, doći ćemo do toga.

Dakle, što se tiče brisanja ili križanja murala, gledajmo to iz perspektive „što je bilo pametno učiniti u određenom trenutku“, ako je u onom trenutku bilo pametno prekrižiti ga, u ovom trenutku je pametno učiniti to da to ostane dio povijesti. Ne, nitko ne treba niti će promjeniti svoj stav oko tog poteza, niti većina hoće, riječ je jednsotavno o puno racionalnijem i pragmatičnijem pogledu na svijet koji moguće vlada u ovome Gradu. No prije nego što spomenem što je to racionalno i pragmatično pri odluci da se dovede Bjelica i njegov stožer, dobro je dotaknuti se okolnosti u zadnjih nekoliko godina.

Poglavlje drugo: Vojnici kluba koji nemaju ni puške ni municije.

Profesionalizam je očito dosta prokurvan pojam koji svatko koristi kako se kome paše i isključivo je u interesu pojedinca, ali ne i nekog kluba. Klub je tu oduvijek bio za interese pojedinaca ili interese određenih skupina ljudi u klubu. Svako se mogao pozivati na profesionalizam kada je nekome pojedinačno to pasalo, kada je god je klub patio financijski i rezultatski, nikome nije bilo u interesu preispitati manjak istog tog profesionalizma od ljudi koji vode klub i koji za njega igraju. Dakle, kada neki igrač ima bolju ponudu od drugog kluba, kada želi otići pod svaku cijenu ili ode u drugi (pa čak i konkurentski klub) onda on ima pravo reći „ja sam samo profesionalac“ i kako mora osigurati egzistenciju sebe i svoje obitelji.

Tih priča smo se naslušali u ovih 25 godina do dolaska novih vlasnika u klub i svi mi koji smo gledali tavorenje kluba u prosječnosti i svi mi koji smo patili zbog toga smo morali imati maksimalno razumijevanje jer nam npr. najbolji igrač odlazi u konkurentski klub ili u tamo neki klub u Kirgistanu ili Azerbejđanu. Međutim, kada su se karte okrenule, kada je klub postao financijski jak i kada su postavljena određena rezultatska očekivanja, svi oni koji nisu mogli pratiti očekivanja bilo na terenu ili u kancelarijama su opet kukavički pljuvali po „surovom svijetu profesionalizma“ i kako se nema osjećaja prema „igračima ili ljudima koji su tako dugo u klubu“, „prema vojnicima kluba“. Postali ste vojinici ovih klubova, jer drugog izbora najčešće niste imali. Mnogi su ispunili svoj profesionalni motiv tako što su negdje bili godinu dana i nisu uspjeli, pa su opet tako pronašli utočište u istome klubu… Danas se ti bivši igrači popularno nazivaju „vojnicima kluba“ iako su vojnici kluba postali baš iz razloga zbog kojeg Domagoj Vida nije postao. On je naime svoje profesionalne nogometne usluge mogao ponuditi po višoj cijeni. 

Dočekao nas je tako članak jednog od kolumnista i pratitelja prilika u našemu klubu čiji stav citiram: „Ne prihvaćajte se dužnosti trenera Bijelo-plavih koristeći obrazloženje i fraze tipa “klupski sam vojnik, volim Osijek i radit ću sve što se od mene u njemu traži!” Glupost, notorna glupost koju su neki već platili, a sada je istu platio i Ivica Kulešević. U nemilosrdnosti profesionalizma puno je i laži, najveća ona koja priča o emocijama i ljubavi naspram kluba spojena s najvećim povjerenjem koje izabrani trener uživa po riječima klupskih čelnika. Nema toga. Samo je njegovo veličanstvo novac stvarna i neprijeporna istina.“

Odlaskom Zorana Zekića koji je u sasvim nekim drugim uvjetima i okolnostima preuzueo klupu Nk Osijek, doveden je na klupu Dino Skender. Taj potez od početka nije bio osuđen za uspjeh, jer koliko god Dino Skender bio talentiran, njegovo ustoličenje je bilo zakamuflirano nametnutom predodžbom kako klub trenutno, zbog izgradnje stadiona, još uvijek nije spreman napadati visoki plasman – ne može se, naime, ulagati paralelno u sastav i u stadion. Kao da se time htjelo reći kako su svake godine nužna ulaganja u sastav ravne iznosu koji se jedne godine mora uložiti u gradnju stadiona? Ne isplati se sada rezimirati zašto Dino Skender nije uspio na klupi Nk Osijek, ali mu za jedno skidam kapu. Stoički je prihvatio smjenu i – nastavio svojim putem. Iskreno sam mu poželio sreću, jer smatram da je to pošten odnos prema trenerskom poslu kojeg se prihvatio. Otišao je u sredinu u kojoj ne predstavlja ništa, kako bi pokazao da je nešto u trenerskom smislu. Velike pohvale za to.

Poglavlje treće: Ima neka tajna veza… između Kuleševića i Nesvistića

I da se konačno osvrnem na taj citirani dio teksta. Svojevremeno je Ivica Kulešević također imao potrebu slijediti profesionalni poriv te je tako postao trener nekada postojeće, a danas ugašene druge ekipe rijeke. Ljudi su suvislo procjenili da za tako nešto nema smisla ulagati novce, jer tko je ikada profitirao od svoje nogometne škole. Oni sigurno nisu, ali ništa zato, tu je škola Nk Osijek i Nk Varteks (i najbolji izdanak „osječke sudačke mafije“ – Pajač, ali otom potom). Uglavnom, situacija je bila takva da u klubu nije bilo prebite pare, seniori su kupovani za kikiriki (što se danas podmuklo prikazuje, kao da je bio čin nekakvog milosrđa) pa zašto onda malo ne poharati i juniore, jer zašto se patiti i tražiti mlade i talentirane igrače kada znaš gdje si zadnje ostavio. I kao što pjesnik kaže „u nemilosrdnosti profesionalizma puno je i laži, najveća ona koja priča o emocijama i ljubavi naspram kluba…“ je stih koje je tadašnji trener nk rijeka 2 pokazao tako što se bacio na vrbovanje dva, tada, najveća talenta u juniorima Nk Osijek –Špoljarića i Nevistića. Špoljarić se nećkao, ali ga je slatkorječivost Mirsada Kerića uvjerila kako on od ovog kluba namjerava napraviti nešto veliko. Nevistić očito nije bio impresioniran tom pričom te je dao put pod noge i završio gdje je završio. Mnogo godina kasnije u pohodu na 2. mjesto Kuleševića upravo zaustavlja Nevistić, posuđen igrač rijeke na klupi Varaždina, odigravši valjda jednu od najboljih partija karijere. Uglavnom, da se razumijemo, ovo nije bilo zaboravljeno te je mnogo puta potencirano od navijača i simpatizera, ali su svi oni racionalniji imali odgovor, bio je profesionalac i radio je ono za što je bio plaćen. Dakle, čovjeku se ne treba zamjerati što je bio profesionalac, ali je sada to zanimljivo za istaknuti. Prst sudbine je takav da je svojim potezima od prije 5 godina, moguće danas samog sebe eliminirao s klupe Nk Osijek. On sam, Strukan i Pajač. Kako sam napisao na forumu, želim mu daljnju sreću i da po mogućnosti nastavi negdje profesionalan trenerski agažman, no očito se to neće dogoditi, neće napraviti rizik odlaska i vođenja prvog sastava kao što je napravio Skender… već će radije igrati na kartu „vojnika kluba“ te ponovno čekati na ovaku priliku, navijači jednoglasno i složno kažu: hvala, ne više.

U redu je otkriti svoj nogometni poriv i otići negdje dalje, kada misliš da ti odlazak predstavlja profesionalnu priliku, ali tko onda oduzima klubu to pravo da razmišlja na isti način? Isto kao što ti, igrač ili trener smatraš da ti je mjesto u nekom drugom klubu jer je njima bolje s tobom, a tebi s njima, tko kaže da klub ne smije jednako razmišljati s nekim drugim igračem ili trenerom iz druge sredine? Nogometni klub Osijek treba prestati biti utočište, sanatorij, mjesto za uboge i sirote i nedokazane i takav vječno tavoriti u prosječnosti, jer eto nedaj bože da pokaže svoju „surovu profesionalnu stranu“

Poglavlje četvrto: Je li prije bila kokoš ili jaje?

Glavna problematika ovog dijela teksta što ne znamo je li klub svih ovih godina bio utopljen u prosječnosti jer su u njemu bili prosječni ljudi? Ili su ti ljudi bili prosječni jer je okruženje prosječnog kluba ih poticalo da takvi ostanu? I jedno i drugo je točno. Ako ste do sada izdržali čitajući sve, čestitam, dočekali ste poantu cijelog teksta; dolazak Nenanda Bjelice i njegovog stožera, nije bitan zbog dolaska Nenanda Bjelice i njegovog stožera, doveden je RADI PREOKRETA U FILOZOFIJI VOĐENJA OVOG KLUBA.

Nogometni klub Osijek kao gospodarski subjekt ima jednu veliku sreću – iza njega stoji kritična masa. Gledajte to kao Coca Colu ili Nike, pa ako Coca Cola izbaci neki šugavi okus kole, svi koji obožavaju Colu će skočiti i pitati tko je to odlučio? Ako Nike izbaci neke šuze koje ni crnuta krava nebi nosila, svi će skočiti i reći, koji idiot radi u marketingu? Koji kreten radi u odjelu za razvoj? Tko je amenovao ovo ili ono? Pa ako dobiju odgovor, znate on tu radi od malena, njemu je tata tu radio, on je vojnik firme, krenuo je od slaganja kutija u skladištu – takve priče ne prolaze. Ovo je malo plastičan primjer, ali vrlo konkretan. Dakle, ako postoji kritična masa ljudi koji se s nečim identificiraju, pa će prozvati npr. glasonogovrnika kluba i postaviti pitanje njegove kompetentnosti kada pojedini „vojnik kluba“ prosipa bonbone o budućem suparniku i dodatno podkresava moral i motiviranost ekipe koja sutra treba igrati protiv tog kluba – to je normalno i tako treba biti.

Gledajte to ovako, možda bi danas grad Osijek imao pola svoje indusitrije koje je sada propalo da nije bilo negativne selekcije. Npr. možda bi danas Meggle i ostao u Osijeku da je netko postavio pitanje ko su ti koji sjede tamo i zašto Meggle nije ono što je Dukat? Prosječnost i mediokritetstvo počinje negativnom selekcijom: ovaj je od ovoga rođo, ovaj je onome kumče, baba od ovog je čuvala ovce s babom od onoga SE NE RAZLIKUJE od: ovaj je vojnik kluba, pa ovaj igra ovdje od svoje 7 godine, onaj je skupljao tu lopte od malena… ako želiš vrhunski rezultat, onda te priče ne prolaze – NIGDJE.

Ne može se više dozvoliti da klub bude kako se kome svidi, kada je to u interesu pojedinca on će otići, kada mu više paše on će se vratiti i u niti jednom slučaju se neće postaviti pitanje što je taj netko dao klubu, nego nedaj bože da taj neki pojedinac bude zakinut u odnosu na klub. To se odnosi na sve, od vas direktora, direktorčića u kancelarijama pa do igrača na terenu. Igrač potpiše dugogodišnii ugovor, sa stavom meni je baš divno što imam višegodišnji ugovor i baš me briga ako ne budem ni mogao nikako doprinjeti rezultatski, ako budem ozljeđen, kartoniran, suspendiran, ako me udari alkohol ili da nekažem nešto treće. Ali ako dođe bolja ponuda, ja ću ultimativno tražiti da me se proda, jer to je moj profesionalni poriv, a vidi ovaj bezobrazni klub me ne pušta, baš su bezobrazni sa svojim surovim profesionalizmom.

Prošle sezone naši su igrači pod Kuleševićem zabilježili jedan kratkotrajni i jedan dugotrajni bljesak. Prvi se dogodio odmah po njegovom ustoličenju kada su naši igrači na mlazni pogon pobjedili Slaven u gostima 4:0. Osim što su igrači bili kontačno oslobođeni teških taktičkih okova Dine Skendera, gdje ni jedan napad nije smio započeti ako prvo lopta nije išla preko golmana, ostaje dojam da su igrači bili silno motivirani u isčekivanju novog zvučnog trenera, pa čak i nagađanju kako je već u Koprivnici i iz lože prati sastav koji će voditi. Na stranu što su na terenu igrali puno izravnije i direktnije, umjesto Skenderove „ringe ringe raja“ ili „širi kolo“ taktike, ostaje dojam da su naši odigrali dobro jer trener kojem su se htjeli pokazati nije bio Kulešević, nego pred nekim potencijalnim, kako smo ih na forumu nazvali „panini trenerom“.

Drugi bljesak, onaj duži, kojem smo svjedočili, je ovaj nastavak prvenstva nakon korona krize. Zaostatak za drugim mjestom je bio velik, međutim, naši igrači su taj zaostatak odlučili napasti kao da je u pitanju „peace of cake“. Iako se može reći kako je korona stanka poprilično dobro došla da razbije učmalu atmosferu nakon osrednjih partija, jadnih do osrednjih rezultata, teško se oteti dojmu da je pravi pokretač igračima bilo obećanje premija u visini milijun €, ako dosegnu kvalifikacije za LP odnosno ostvare drugo mjesto. Što se dogodilo ostaje povijest, dogodio se svojevrsni antiklimaks, što god bila posljedica navedenog, a to se ne mora dodatno objašnjavati. Iako smo se svi nadali kako će igrači ući u sezonu žedni krvi i još nabrijaniji, dogodilo se upravo suprotno. Koliko god jedan bod izgledao loše u tri utakmice, takav mentalni i koncentracijski pad koji se dogodio nakon svega je preveliki zalogaj za trenera koji, ne samo da nije sposoban nabrijati postojeći kadar, nego lovorikama kiti režisere i producente tog istog mentalnog pada. Iako je igra koju su naši prikazivali najčešće bio čisti minimalizam, igra i bodovi su tek manji razlog njegove smjene. Na kraju, nije bitan odlazak Kuleševića, bitno je da konačno treba prestati slaviti „vojnike klubova“ koji nemaju ni puške, a ni municije.

Poglavlje peto: Naš, a stranac

Iz današnje perspektive rezultati Nenada Bjelice i njegovog stožera u dresu dinama su dobra stvar. Znate, Mesaroš i Sakalj su se odlučili za Nenada Bjelicu i njegov stožer zato jer se sjećaju te jeseni 2000-te godine i kako je nosio ekipu u HNLu i Kupu UEFA, sjećaju se onih nastupa protiv Rapida, Brondbya… znači, NNNNOOOOTTTT!!!. 

Nisu ga zato doveli, niti su ga doveli jer je rođen u ovom gradu, niti zato što je igrao za ovaj klub i odrastao uz stadion. To jesu bili čimbenici koji su doprinjeli odluci sigurno, ali da nije bilo rezultata koje je bilo s dinamom, u Ligi UEFA i ligi prvaka, to ne bi bilo bitno. Ovdje je riječ o milijun i nešto eura koje se izdvaja godišnje samo za stručni stožer. Svi vi koji površno pratite Nk Osijek, a možda ga simpatizirate, svi vi koji ne navijate za Nk Osijek, pa to doživljavate kao neku sada opet ogromnu ljubav prema Nenadu Bjelici, nije riječ o tome. Ovdje je konačno riječ o OZBILJNOJ AMBICIJI. Igra okolnosti, prst sudbine, karma, nazovite to kako god želite je utjecala da to bude baš on, igrač koji je nekad bio predmet obožavanja, a sada ipak samo respektirani trener. Pragmatičnost i racionalnost ljudi koji žive ovdje i koji navijaju za ovaj klub će utjecati da se razluči bitno od nebitnog, a kada je u pitanju novi napredak Nk Osijeka i samo zato neki su spremni odložiti neke emocije, okrenuti ili iskinuti neku stranicu iz knjige (haha, asocijacija na nešto je sasvim slučajna), jednostavno nastaviti dalje…

Previše strasti i naboja koji bi postojao da nije bilo epizode s dinamom bi moguće doprinjeo do toga da svi izgore već i prije prve njegove utakmice na klupi. Možda je savršena rečenica da su osjećaji iznivelirani. Većina će i dalje smatrati da nije smio trenirati klub koji je trenirao, ali ista ta većina, racionalno i pragmatično će te osjećaje staviti „u treću ladicu“ jer je opet u pitanju direktan interes, a to je napredak u igri i u rezultatu, a samim time i financijsko jačanje kluba. 

Da Bjelica i njegov stožer nije prethodno vodio dinamo i ostvario određene rezultate, imam dojam da se najvažniji ljudi u klubu nebi odlučili za jedan takav rez i „otvaranje pipe“ u smislu ulaganja u značajnog novca za dokazanog trenera i stručni stožer. Teško mi je za povjerovati da bi takav novac izdvojili za dovođenje npr. Panuccia, Seedorfa, Crespa i drugih trenera čijim se imenima špekuliralo. Riječ je o tzv. „panini trenerima“ koji nisu ni izbliza dokazani kao Nenad Bjelica, a čija je cijena visoka samo na temelju igračke kerijere. Da smo mi klub koji će ove godine dati milijun za jednog trenera, druge godine milijun za drugog, moguće, ali mi nismo taj klub i još dugo nećemo biti. Pogotovo onim trenerima koji ne znaju ni ligu, ni klub, niti mentalitet igrača. Također, Bjelici i njegovom stožeru odmah nakon Lecha također nebi bili spremni ponuditi te novce, ne samo da je dvije godine bolji trener i iskusniji za fond od 30-ak jakih europskih utakmica, nažalost, u pitanju je to što je očito i našim ljudima u klubu očito trebala i njegova potvrda kao trenera i njegovih potencijala. Ruku na srce, ipak ne treba zaboraviti da smo tada imali trenera na klupi, Zorana Zekića, ali i nevoljkost uprave da prate određene zahtjeve u svezi pojačavanja konkurencije.

Nenad Bjelica kao trener dinama je nešto što većina nije probavila niti hoće, ali ista ta većina gleda na stvari racionalno i pragmatično. Naravno, da se pita prosječnog navijača Osijeka, puno je povijesnih detalja koje bi oni rado promjenili, poneka slobodna sudačka uvjerenja, poneke stative i promašene penale. S obzirom da se povijest ne može promijeniti i kako se ne može promijeniti činjenica da je Nenad Bjelica bio trener dinama, sada kada je trener Osijeka (a očito i više od toga) navedenu činjenicu treba maksimalno iskoristiti. Dvosmislenost naziva ovog poglavlja će sada dobiti smisao. Znači, nakon cijele demistifikacije floskule „vojnicima klubova“ nameće se zaključak kako će netko tko dođe sa strane znati kako će ga na toj poziciji držati jedino rad i rezultat. Nitko nije ultimativno protiv bivših igrača kluba i onih koji su dugo nosili taj dres, međutim, klub za nikoga ne smije predstavljati zonu sigurnosti. Klub je zapeo u prosječnosti upravo zbog toga, odmah nakon financijske nestabilnosti koja je godinama vladala. Mnoge generacije su bile daleko bolje od onoga što su na terenu pokazivale.

Kod Nenada Bjelice cijenim što se nakon karijere odlučio preuzeti neki mali „klub iz predgrađa“ te krenuti iz nule. Puno je naših igrača koji su igrali vani i mogli su to učiniti, pa nisu. Puno je onih koji su bili samo treneri Nk Osijek i nigdje dalje, puno je onih koji su radili u klubu i nigdje dalje, i to samo ako su u klubu bile određene strukture ljudi. Topla i sigurna zona komfora u kojima se uvijek mogu predstaviti kao „vojnici kluba“ te kako su tu trčkarali i trenirali pored stadiona. To nije orkuženje napretka u kojem pojedinci imaju beskonačan kredit zato jer su igrali za ovaj klub i što su u ovom gradu rođeni i odrasli. Nekada je tako bilo i s igračima koji poniknu ovdje, nije bilo novaca za dovođenje igrača sa strane i svi koji su izašli iz juniora su mislili da im je mjesto u prvom sastavu zagarantirano. Ovi koji bi odmah dobili dres seniora su mislili da se taj dres može bilo kako nositi, a oni koji nisu dobili priliku kao izlazni juniori u seniorima, većina ih nije nigdje uspjela.

Nk Osijek ne može biti nikome zona sigurnosti, a jedni te isti ljudi uglavnom takvim klub i doživljavaju. Nenad Bjelica je trenirajući dinamo dobio sjajnu predodžbu u ligi i klubovima koji igraju u HNL, sjajnu predodžbu o našem sastavu kojeg će voditi i svim našim konkurentima. S druge strane ima sjajno iskustvo vođenja svih tih stranih klubova i sjajnu perspektivu kakav se nogomet igra u pola europe. Koliko stranih jezika aktivno govori, a koliko ih još razumije, to valjda samo on zna. On je u neku ruku domaći, a istovremeno stranac. To što je bio trener dinama je ispalo dobro jer se na neki način „otuđio“ i sve te priče oko igranju za ovaj klub (igrao je i dobro je igrao, za razliku od mnogih) više nisu kredit, već samo ono što će pokazati u vođenju ekipe skupa sa stručnim stožerom. Za ljude koji su se odlučili za njegovo dovođenje, nije onaj neki dečko koji je rastao uz stadion, koji voli ovaj Grad i navija za ovaj Klub, nisu išli na utakmice Nk Osijek da bi sad sa sjetom pričali o tim godinama i sjećali se „Bjelka“ i njegovih partija. NE. Za njih je on trener KOJI SE DOKAZAO U SVOM POSLU I ZATO JE DOVEDEN. On je postao stranac u tom nekom pozitivnom smislu, a ipak je, prihvatili to ili ne, naš.

Poglavlje šesto: platno je čisto

Da bi ovaj tekst bio dovršen, čekao sam predstavljanje. Dakle, dobili smo menadžera otočkog tipa i stvarno moram priznati da je to pravo osvježenje. Uvijek me više zanima nečija transfer politika i dovođenje igrača, pa sam tako i bolje popratio taj segment koji je bio u dinamu dok je on bio tamo. Svima je poznato da je više zbog okolnosti, a manje zbog dobre volje određenih ljudi u tom klubu on imao popriličnu autonomiju u prvoj godini svojg mandata. To je još jedan razlog više zašto od limuna (činjenice da je njih trenirao) možemo napraviti limunadu. Na najboljem mogućem primjeru vidimo koliko je dobro da čovjek koji odlučuje o sastavu i taktici ima otvorene ruke dovođenja onog profila igrača koji mu najbolje odgovaraju. Iz istog primjera vidimo da ta pojačanja nisu bila niti šmensi, niti fensi, niti pretjerano skupa. Također vidimo da igrači koje on nije doveo ili je rekao da mu na trebaju, dinamu ne trebaju ni sada, kada njega tamo nema, npr: Atiemwen, Andrić ili Mobandje. Glavni problem je bio što kada je on dovodio igrače očito nije bilo prostora za „posrednike“ i za „rikverc“. No međutim, to se nas ne tiče.

Na tom primjeru vođenja dinama vidimo kako se od karakternih igrača koje je on doveo i koji nisu bili favoriti medija, može napraviti dobra igra. Pod njegovim vodstvom pojedini igrači su ponovo dobro proigrali, a pojedini su eksplodirali kao Dani Olmo. Ako se ne varam, on mu je i našao pravu poziciju na terenu. Potencijal našeg kadra je ogroman, i ako je jedna stvar sigurna kod velike većine svih koji vole i prate klub, ovi igrači igraju debelo ispod svojih potencijala. Ne samo da su demotivirani, moguće nisu ni pravilno vođeni ili trenirani, ali o tome ja kao nogometni laik ne mogu suditi. Međutim, motiviranost i voljni moment, vađenje iz te depresije i rupe u koju je ekipa upala je sigurno zadatak koji nije mogao doći u bolje ruke od njegovih. Nemogu se oteti dojmu da bi pravilno plasirana kritika pojedinim igračima nakon utakmice s hajdukom rezultirala tome da ne rade ista ili slična sranja protiv dinama tjedan dana kasnije. Također, pod njegovim vodstvom neće biti potrebno u pola sezone obećavati masne premije za plasman za kojeg su već plaćeni da ga ostvare.

Međutim, kao netko tko je sklon samo uspjehu Nk Osijek, žedan bodova, pobjeda i trofeja, i kako niti jedna moja kritika ili pohvala prema nekome nije bila zato što nekog mrzim ili volim, zato što nekoga znam ili ne znam, zato što od nekog očekujem tapšanje po ramenu ili dres. S obzirom da je sam rekao kako će vidjeti s kime će surađivati od postojećeg stožera, mišljenja sam da to moraju biti jedino ovi mlađi ili eventualno stariji koji su spremni učiti i odbaciti te neke stare paradigme prosječnosti iz svoje glave. Nema mjesta empatiji i suosjećanju, niti želim da sam Bjelica sve te ljude gleda kroz te ružičaste naočale ili činjenice da neke zna privatno ili je s ne kima igrao. Samo oni koji mogu pratiti zahtjeve i na terenu i pored terena. A oni u kancelarijama su posebna priča, trenutno nisu ni bitni da budu dio ove priče.

Dakle, poanta ove ilijade i odiseje nije dolazak Nenada Bjelice, već konačno pokazana nedvosmislena ambicioznost uprave kluba ulaganjem značajnog novca u vođenje ovog kluba. Prst sudbine je htio da to bude upravo Nenad Bjelica jer su svi argumenti bili na toj strani. Dakle, nije uopće važno tko više ima kakvo mišljenje, a svatko i ima pravo na svoje mišljenje kada su u pitanju neki određeni trenutci iz prošlosti, riječ je o tome da su svi dovoljno pametni da to ne bude kamen spoticanja. Također, nitko ne potencira da će se bilo šta dogodoti preko noći ili da će uspjeh pasti s marsa, ali se sada konačno znaju očekivanja i konačno, barem tako vjerujemo, će biti postavljen zadani okvir ambicija i očekivanja. Ovaj članak je prije svega bio o tome.

PLATNO JE SADA ČISTO, NACRTAJTE KONAČNO NEKI TROFEJ ILI SLIKU EUROPSKE JESENI

Hvala na čitanju.