Tužna je realnost osječkog navijača danas. Nakon gledanja šamaranja naših dječačića i precjenjenih iskusnjara(izuzev Ljube) na praznom Maksimiru od strane Dinamove filijale, te potom praćenja rezultata Slavena i Dragovoljca s željom da će biti “nula” (i bila je, ali na što smo spali?), treba cijeli tjedan čekati na novu utakmicu.
Cijeli tjedan u kojem ćemo vidjeti reciklirane komentare u Glasu i vijesti s jedine presice tijekom tjedna na ostalim medijima, gdje će se opet tražiti “skupljanje glava” i “borba od prve minute”.
Neću analizirati utakmicu protiv Lokomotive, jer je to potpuno nepotrebno, Osijek nije igrao nogomet. Jedna poluprilika i dva dobro izvedena kornera (da, i to smo počeli brojati) sigurno su nedovoljno za klub koji je nekoć bio poznat po kombinatorici, te lijepoj i efikasnoj igri. Mi stariji se toga i sjećamo, generacija koja je krenula s praćenjem Osijeka poslije 2001. ni to nije zapamtila!
Osijek je cijelu godinu bez pobjede u gostima, godinu dana! Nije ovaj fijasko krenuo s ovom sezonom, već puno, puno ranije. Nisu problemi nogometnog kluba s nogometnom igrom počeli sa Štacom ili Rupnikom, o ne! Očito je da osječka “struka”, tj. treneri u nogometnoj školi znaju kako stvoriti nogometaše, ali ne znaju od njih napraviti prave prvoligaške borce. Sustav posuđivanja igrača, suradnja s niželigašima, sve je to na razini – ali druge lige!
Svaka analiza bi pokazala: Osijek je jednostavno previše prodavao, cijela prva postava od prošle sezone više ne igra (većina igrača je prodana) i tu dolazimo do problema – koji je na vrhu – novac. Novac je stizao isključivo prodajom igrača, previše igrača je prodano za premale novce. Zato nakon ove katastrofe Osijek treba promjenu, ali promjenu na vrhu.
Na potezu je gradonačelnik, on sada drži jedinu šansu da Osijek “preživi” sezonu. Klubu treba novi čovjek za potpunu reorganizaciju kluba i osnaživanje igračkog kadra u polusezoni. Nadzorni odbor je poluprazan, potrebna je nova skupština, preoblikovanje je stalo… Klub nam je poderan kao cerada na zapadnoj tribini.
Ovo je sada stvarno zadnja šansa, to zna svatko od sve manje “mazohista” na istoku…
