Peti poraz u desetoj utakmici kući ove sezone, samo tri pobjede u Gradskom vrtu. Nekada se govorilo “trt-mrt-Gradski vrt” i bilo je to jedno od najtežih gostovanja za svaku ekipu u osamdesetima, pa i devedesetima. Danas, ni jedna ekipa (nažalost i ni jedan sudac) HNL-a nema ni malo respekta. Sav dugo stjecani ugled našeg kluba je otišao niz vjetar sa cijelim desetljećem prosječnosti i zadnje dvije sezone struganja po dnu lige.
Šta je krenulo zlu? Nikada u Osijeku nije bilo novaca, nikada nije bilo velikih pojačanja sa strane, pa opet se plivalo. Sada nas šamaraju ekipe poput Lokomotive i Slavena, koje bi u nekom normalnom poretku u svemiru trebale gubiti nekoliko razlike u Osijeku.
Što se to dešava s osječkim igračima:
- Dugandžić ne može zabiti igrao dugo ili kratko.
- Pavić koji je bio mladi reprezentativac ne može biti standardan jer nije ni zaslužio.
- Aleksić, gdje je uopće Aleksić?
- Novakoviću se dese katastrofalne greške.
- Mišić koji bi trebao nositi igru, nestaje na pola sata u svakoj utakmici.
Ovo je popis samo mlađih nogometaša, Mikulić, Šorša, Barišić i Kurtović spadaju u drugu – posebnu kategoriju.
Dakle, što se desilo s tim mladim igračima? Nadaleko razvikana osječka Škola nogometa ne proizvodi već godinama igrače koji vrijede, o tome govori i činjenica da se nijedan osječki igrač ne može prodati već drugi prijelazni rok za redom. Istina, prošli predsjednik je rasprodao sve što je mogao, ali u normalnoj situaciji ti bi igrači bili zamjenjeni kvalitetnim juniorima. Ali mi više nemamo kvalitetne juniore!
Je li problem našeg kluba ono u što se često kunemo, pa da kažem tu magičnu riječ: STRUKA! Da, STRUKA! Zašto iz juniora ne izlaze karakterni, prvoligaški igrači kao nekad?
Naravno prvi čovjek struke – trenutni trener je ispucao sve kredite i stvarno treba postati bivši. A nakon toga, uprava mora kupiti po jedno pojačanje u svakoj liniji ili ćemo ispasti…
