(komentar: SamoOsijek s foruma)

Često se uhvatim kako razmišljam o slijedećem. 
Kako je moguće da imamo klub koji se osovio na noge, finacijski, igrački, rezultatski, marketinški, reputacijski, infrastrukturno,… a među navijačkim pukom vlada toliko nezadovoljstvo. Ej, pa mi gradimo stadion, najljepši i najmoderniji u Hrvatskoj, a pretežito vlada nezadovoljstvo! I nema tu nekakvog pametovanja, a pogotovo onog što često slušamo kako smo mi (Osječani, Hrvati) skloni nezadovoljstvu, samo “gunđamo”, nikada nismo zadovoljni, tražimo previše,… Ne, to nije odgovor! Odgovor se krije u nesposobnosti odgovornih! U nesposobnosti odgovornih da uz sve napretke kluba nisu u stanju stvoriti pozitivno ozračje i bolju atmosferu oko kluba. A stvari su vrlo jasne i tu se svi možemo složiti. Atmosfera oko kluba nije niti blizu kakva bi trebala biti s obzirom na sve lijepo što se događalo u proteklim sezonama od dolaska Mađara. Na trenutke tu bude euforije i stvarno prekrasne atmosfere i prelijepih trenutaka, ali u cjelini, nije to – to. Nije kako može i mora biti!

TRENER
Ja sam odmah nakon imenovanja Kuleševića za trenera rekao da mi je to neozbiljno da klub sa takvim ambicijama na mjesto trenera postavlja voditelja škole nogometa. Nakon neuspješne protekle sezone i neosvajanja drugog mjesta, svi smo očekivali promjenu trenera. Ne smijemo zaboraviti da smo mi imali dvije meč lopte, Varaždin u gostima i Lokomotiva kuća. I ništa. Nema promjene trenera. Teško je za očekivati nakon tog neuspjeha da će isti trener, pa i puno bolji trener od Kuleševića, moći nastaviti. Nama je trebala svježa krv i promjena trenera. Ne voditelj škole nogometa, ne trener kadeta, ne “kumić” – nego trener. Trener koji je pokazao nešto zbog čega zaslužuje priliku. A takvih ima!
A mi? Nakon sezone očekujemo promjenu trenera. Onda se pusti u tračeve kako želimo Bjelicu. I opet kaže, rušimo autoritet i poštovanje svoga trenera. Nekoliko se dana priča o Bjelici, svi portali prenose, zovu ga novinari i televizije, navijači se svađaju jel dobrodošao ili nije,… i na kraju – čorak. Klub, po običaju nekoliko dana šuti, pa na kraju govore kako mi imamo trenera, Kuleševića. I opet ću pitati, koliko vas je uvjereno da se Kule poslije odlaska sa klupe prvog tima ne vraća u omladinski pogon. Ja nisam! A jel nama treba trener koji je posvećen nogometu, koji se želi ostvariti kao trener, koji ulaže u sebe i svoj trenerski razvoj? Ili nama treba trener koji je došao probati, koji nit ne zna želi li biti trener, a nakon smjene se vraća trenirati kadete ili pionire? 
Mi ćemo svi, poslije ove dvije utakmice, reći kako je greška uprave kluba što je ostavila trenera na cjedilu i ulazi se u sezonu bez napadača. I je! Tu nema dvojbe! Kao što sam napisao, puno veći klubovi, pa i najveći, ne bi mogli iz svog postojećeg rostera nadoknaditi odlazak dvojice napadača. Tražiti to od Kuleševića bi bila golema nepravada prema čovjeku, koliko god ja mislio ovo ili ono o njegovim trenerskim mogućnostima. Međutim, je li igra mogla biti bolja? Jesmo li morali baš tako loše izgledati? E to su pitanja za trenera? Neovisno o tome na kavom je cjedilu ostao. 

UPRAVA KLUBA
Po meni je, također, pomalo neozbiljno da nama klub vodi neki Sekelji. Kao što je netko rekao, čovjek koji vjerojatno ne bi prepoznao našeg igrača da ga sretne na ulici. Nije ništa sporno da lik bude predsjednik kluba kao osoba od povjerenja Meszarosa. Nek sjedi u ložama, pregledava izvještaje, nadzire poslovanje kluba,… Ali tko će voditi operativnu politiku kluba? Zar Galić? Čovjek koji je javno izjavljivao da klubu prijeti neprijateljsko preuzimanje. Očito nikada nećemo saznati što se događalo u klubu oko odlaska Meštrovića, izjava Galića itd., ali tko vodi operativnu politiku kluba. Zašto, ako već Mađar mora biti predsjednik kluba, nemamo izvršnog dopredsjednika, nekog operativca koji će obavljati operativne poslove? Netko iz nogometnih krugova, nekoga tko poznaje odnose u hrvatskom nogometu, nekoga tko zna kako sa navijačima,…

TRANSFERI
Nitko nije lud da misli da Osijek može odbijati višemilijunske ponude za najbolje igrače. Ne može! ALi, zašto nemamo plan i strategiju? Znamo da Marić odlazi, Mancea dajemo na posudbu i sezonu počinjemo sa napadom Beljo i Špoljarić. Uz svu dužno poštovanje za njih dvojicu, rekao bi možda čak i najslabiji napad lige. Bez pretjerivanja i banaliziranja! Ekipa koja ima visoke ambicije ulazi u sezonu sa najslabijim napadom lige. Naravno, kad govorimo o napadačima. Kako je to moguće!? Jel nekoga u klubu iznenadio odlazak Marića? Jel ih iznenadila posudba Mancea u “bratski klub”? Nama sportski direktor priča da ćemo biti jači nego prošle sezone, a onda nakon par dana kaže da imaju sastanak u Mađarskoj nakon kojeg će se znati budžet za iduću sezonu. Pa kako sad to!? Mi navijači kao iščekujemo Miereza, a iz kluba uopće nema potvrde da on dolazi. Toliko čekamo napadača koji je, mislim, prošlu sezonu zabio jedan gol!? On se može pokazati kao pravo riješenje. Možda to i bude. ALi jel se takvog igrača treba toliko dugo čekati? Zbog takvog igrača ući u sezonu praktički bez napadača? Nisam baš siguran!
I još jedna stvar kod tih naših transfera. Čemu tolika zatvorenost sa informacijama? Na početku smo furali priču kako se transferi obznanjuju kad se završe. Ali to kako sad radimo nema nikakvog smisla! Ta neka zatvorenost uopće ne ide u korist kluba nego postaje sama sebi svrha. Primjer sa Mierezom. Jel lik dolazi ili ne? Zašto se to ne kaže? I ne, ne treba se klub osvrtati na svakakve transfer i birtijaške glasine. Ali ako čitava sportska javnost priča o tome, tvoji “režimski” novinari to pišu, čemu šutnja? Ako je zbog korone odgođen dolazak, zašto se ne kaže? Ako se lik još nije odlučio, zašto se ne kaže? Ako je liku pas pojeo putovnicu, zašto se ne kaže? Pa nije baš da njegovo ime nije procurilo u javnost pa kao obavljamo posao u tišini. Drugi primjer sa Tolićem. Jel se s njim pregovaralo ili nije? Lik kaže da nije imao kontakte sa Osijekom. Zašto se ne reagira, iz neke pozicije NK Osijeka? Zašto nismo potvrdili da nije bilo nikakvih kontakata? Ili, zašto nismo potvrdili kontakte s njim, ali da se nismo uspjeli dogovoriti. Jer, opet kažem, to nije bila birtijaška priča. Novinari, navijači, portali, pa čak i nacionalne televizije govore o Toliću kao igraču Nk Osijeka, o onda – čorak. I još na kraju lik kaže da uopće nije bilo kontakata!? A recimo, jedan čovjek sa iskustvom transfera mi kaže da uopće ne bi bilo loše da se sa Tolićem izašlo u javnost. Na neki način bi se stavio veći pritisak na njega, teže bi nas odbio i barem ne bi ostali ko popišani u slučaju ovakvog raspleta. On bi ispao lik koji u zadnji tren nije ispoštovao riječ. Ali, sve je to hipotetski, jer na kraju niti ne znamo je li bilo kontakata. Kažem, ta šutnja je u nekim slučajevima postala sama sebi svrha.
I da ne zaboravim. Mi o odlascima naših igrača prije saznamo sa drugih portala ili fejsbuka drugih klubova nego od našeg kluba. Dovoljno!

Mogu se još osvrnuti i na marketing koji prilično loše radi. On su meni kao firma koju si unajmio da postavi na noge određeni posao, a onda se maknu i ostave nižerangiranim činovnicima da obavljaju jednostavne poslove. Napravili smo internet stranicu, aktivni smo na fejsu i to je to. Nema tu novih ideja, nečega orginalnog, inventivnog, novog, zanimljivog,… Npr. predstavljanje dresova – užasno. Par slika i to je to. Zar se za to treba biti marketinški stručnjak? “Ajd se vas dvojica trojica obucite u dres, idemo ispod tribine lupiti par fotki, stavimo to na fejsbuk i teraj dalje”. Marketing. Da se razumijemo, marketing je kao i mnogo drugih stvari otišao miljama daleko od onoga što smo prije imali. Ali je li dovoljno? Po meni nije.  
Evo jedan jednostavan i banalan primjer. Ove maskice što igrači nose na klupi. Pa ne može mi nitko reći da se nisu mogle napraviti bijele maske sa nekim znakom Osijeka. Bilo grb, neki logo, bijelo-plava boja,… nešto. Ne! Ja sam u Šparu kupio bijelu masku za 9 kn. Na veću količinu su sigurno još jeftinije. Koliko košta tiskanje na maskicu npr. grba Osijeka? Sami si izračunajte koliki je to trošak. Da ne bude da su uvijek financije problem. Na to se uvijek najlakše izvući. Koristan joker.

Također budem oduševljen na vijest o imenovanju Žitnjaka za voditelja škole nogometa. Ne zbog samog Žitnjaka, jer nemam ništa protiv čovjeka. Već na način i princip postavljanja ljudi u klubu. Pisao sam već o tom problemu uhljebljivanja na funkcijama, ali eto, Žitnjak se sada iz ženskog nogometa vraća na poziciju voditelja škole nogometa. I onda upravo ovdje na forumu dobijem potvrdu koliko su nam zapravo kriteriji otišli u vražju mater i koliko smo zabrazdili u to uhljebljivanje funkcija. Pa pročitam: “kod Žitnjaka se sve znalo unaprijed za cijelu sezonu. Od puta, smjestaja, restorana, odmorista….sto recimo kod Kuleta nije bio slucaj”. Eto, to je nama kriterij za biti zadovoljan voditeljom škole nogometa. Trebamo biti jako zadovoljni što je obavljao svoj posao i osigurao djeci put, smještaj i hranu. Naravno da je opet napredak ako Žitnjak to uspijeva, a drugi ne. Onda se stvarno moramo zapitati. Ali, zbilja?!

Sad sam sažeo neke kritike na račun kluba. Moglo bi to biti puno opširnije. I sad će netko reći evo još jednog navijača koji samo kritizira i sa ničim nije zadovoljan. Nezahvalnik jedan! 
A stvari su upravo suprotne. Želim napredak kluba, boljitak, uspjehe,… A kritika nas tjera naprijed. I nikada neću biti slijep pored zdravih očiju. Ono što, po mom mišljenju, ne valja, ja ću reći da ne valja. 
A na sve što sam napisao ima jedan jednostavan odgovor: “Klub je privatan i mogu raditi što žele!”. Ali, ja Nk Osijek ne doživljavam kao privatno vlasništvo Meszarosa ili bilo koga drugoga. Naravno, u formalno-pravnom smislu – da. Naravno, nisam luđak. Ali, u jednom drugom smislu, navijačkom, NK Osijek doživljavam kao nešto moje, nešto osobno, nešto zbog čega sam spreman ući u teške sukobe i svađe, nešto što mi ulijepšava vikend, nešto što je dio mog života (kako ovo patetično zvuči)… Za Nk Osijek govorim: MI smo pobijedili, ili: Izgubili smo. Pribojavam se trenutka kad ću NK Osijek doživljavati kao nečiju privatnu prčiju ili kao nečije privatno vlasništvo u onom najužem smislu riječi. Nadam se da taj trenutak neće doći!