finaleKupa

Jedna od ključnih stvari te sezone, zbila se još u 1/16 finala kada je Dugo Selo izbacilo zagrebački Dinamo koji je dotada igrao svako finale ovoga natjecanja. Osijek je također opasno živio, u 1/16 finala u Žrnovnici kraj Splita, 90 minuta nije bilo dovoljno za gol protiv Mosora, ali je ipak u 4. minuti prvog produžetka Jurica Vranješ odveo Osijek u slijedeće kolo.

U 1/8 finala rutinski je prođen Hrvatski Dragovoljac koji je u tom prvenstvu bio i te kako opasan. Bilo je 3:1 u Gradskom vrtu, dva gola Borimira Perkovića i jedan Ronalda Grnje.

Sličan rezultat je bio i u četrtfinalu gdje se također igrala samo jedna utakmica, i to opet u Gradskom vrtu, gdje je pao Varteks s dva pogotka Bubala i jednim Mitua. Osijek je prošao u polufinale rezultatom 3:0.

Polufinale se igralo u dvije utakmice sa koprivničkim Slavenom Belupo. Prva je bila na rasporedu u Osijeku i odnijela je mnogo živaca domaćim navijačima koji nisu vidjeli pogodak do 90. minute i jedanaesterca, kojeg je realizirao Beširević. U uzvratu je Osijek uspio odigrati 0:0. a pamte se i neugodne scene koje je priredio trener Slavena Luka Bonačić (što je najgore – bivši trener Osijeka). Tim rezultatom Osijek je prvi puta ušao u završnicu kupa. Godinama je nedostajao samo korak, igrala su se dva polufinala u bivšoj državi s Crvenom Zvezdom i Hajdukom, kasnije u nezavisnoj Hrvatskoj s Dinamom, ali je uvijek nedostajao završni korak u veliko finale, gdje je Osijeka čekao najbliži susjed, kojemu je ovo također bilo prvo finale – vinkovačka Cibalia.

Maksimir je imao i bolje dane, stadion je izgledao poput gradilišta, s novom sjevernom tribinom koja je ostala potpuno prazna i velikim suvremenim semaforom koji za ovakvu prigodu kakva je finale državnog Kupa, uopće nije bio upaljen. Cibalia je bila formalni domaćin na ovoj utakmici i smjestila je svoje Ultrase na istočnoj tribini. Kohorta je bila na udaljenom jugu i lijepo ga je ispunila, mnogi osječki navijači bili su i na zapadnoj tribini nad kojom je stajala građevinska dizalica.

Stanko Poklepović je izveo standardnu formaciju toga proljeća: Galinović, Beljan, Vuica (J.Vranješ), S.Vranješ, Lasić, Beširević, Gašpar, Ergović, Perković, Bubalo  (od 65. minute Mitu), Prišć (od 73. Surać).

Utakmica je počela brzim jedanestercom Osijeka, već se slavilo kada je Bakir Beširević prilazio lopti, jer je do tada bio jednostavno nepogrješiv, ali ovaj je put – promašio. Nakon toga vinkovčani su dobili krila, a crveni (Osijek je igrao u pričuvnoj garnituri dresova) su stali i … Cibalia je došla u vodstvo. To je bio znak za napade Osijeka… Vinkovčani su cijelu utakmicu odigrali blago rečeno ˝na nož˝, što im se osvetilo s dva isključenja. Ali i dalje Osijek nije mogao postiči zgoditak. Jug je bio nijem, navijači su sjedili ne vjerujući svojim očima da će im mala Cibalia uzeti toliko godina priželjkivani trofej.

U 90. minuti je četvrti sudac pokazao da će se igrati još 5.minuta što je izazvalo velike proteste klupe i navijača Cibalije. Osječki su navijači već razmišljali o još jednom razočaranju, kada je u 92. minuti …. nabacio s lijeve strane, vinkovački vratar Ibrahimović je istrčao, ali je ostao kratak, lopta je doletjela do Mituove glave, koji ju je s 15-tak metara prebacio preko vratara i donio neviđenu radost osječkim navijačima. Jug je poludio, razbijen je teret nesreća i nesreća u najvažnijim utakmicama sezona koje je ovaj klub uvijek doživljavao. Igrači su sada nošeni velikom potporom svojih navijača trebali postići gol u slijedećih 30 minuta produžetaka, objektivno slabijem protivniku, koji je imao dva igrača manje. I uspjeli su, čim je razbijen teret koji su imali do prvog gola, lopta je jednostavno morala u vinkovačku mrežu. Igrala se 7. minuta prvog produžetka kada je Lasić na nabacivanje… postigao zlatni gol i donio Osijeku prvi trofej.

Nekoliko minuta kasnije kapetan Stjepan Vranješ, primio je u ruke Rabuzinovo Sunce, a osječani su mogli prvi puta doživjeti radost osvajanja trofeja. Poklepović je bio na rukama svojih igrača, a u Osijeku, na gornjogradskom Trgu, navijači koji su ostali u Osijeku su proslavili pobjedu i dočekali igrače. Bila je to najava novog, europskog Osijeka.

Stanko Poklepović je koju godinu kasnije rekao da je Osijek bio nekoliko puta jači od Cibalije i da je Reno Sinovčić učinio Osijeku medvjeđu uslugu isključenjem Cibalijinih igrača, čime su oni postali još borbeniji i bilo ih je još teže savladati.