Autor: Gunners
Za tri dana se nastavlja HNL s utakmicom Osijeka i Dinama, hoćemo li gledati još jednom “vođenje bika na klanje”, tek slijedi vidjeti, ali osnovno pitanje svakog osječkog navijača nije može li se Osijek nositi s Dinamom, nego može li se Osijek nositi sa samim sobom?
Nikada manje gledatelja nije bilo na tribinama našeg nedovršenog stadiona, no prošle jeseni. Niti kada je Osijek bio blizu ispadanja početkom ovog stoljeća, niti kada je Osijek igrao u prevelikoj ligi u devedesetima, niti kada je Osijek plivao po sredini tablice u ligi bivše države, nije bilo praznijih tribina.
Uočljivo je da na stadion dolaze oni koji su “navikli” na sve šamare koje im je klub priređivao zadnjih godina, pa je zanimljivo vidjeti da na tribinama nema srednjološkolaca, a još manje djece iz osnovnih škola. Godine neulaganja u marketing i godine loših rezultata dolaze na naplatu.
Veliki fijasko ovog odnosa prema navijačima je i prodaja dionica koja je prošla blago-rečeno: katastrofalno. Ispada kao da je klub i želio da dioničara bude što manje, jer osim natpisa po nekim portalima, poziva na kupnju dionica nije bilo ni na TV-u, ni na radiu, nisu tiskani nikakvi plakati s pozivom, a ono što je najčudnije – nismo za to čuli niti preko razglasa na Gradskom vrtu. Taj isti razglas je metafora cijele situacije u klubu – ekipa s istoka jako dobro o čemu se radi – zvučnik koji se ne čuje, ali pišti tijekom cijele utakmice, i tako cijelo prvenstvo (9 HNL, 2 Kup i 2 Euro utakmice).
I onda pričajmo o nogometu? Teško dok je u tijeku rasprodaja kojoj čini se još nema konca. Budu li prodani i Kvržić i (posebno)Lešković, ponovno će uprava navući bijes navijača, kojih je kako je već rečeno – nikada manje.
Nadajmo se bar da će igrači nastaviti igre s početka jeseni, imaju najboljeg trenera i nekoliko velikih igrača u prvih 11 (Smoje, Lešković, Vrgoč, Kvržič, Perošević), pa je moguć i happy-end?
