Aktualni rođendan našeg kluba je 27. veljače 1947. Ove godine proslavlja se 77 godina, ali je li taj datum stvarno točan i uopće vrijedan slavljenja? Što se dogodilo tog dana?
Burno i vrlo teško vrijeme za naš grad bile su godine poraća (od 1945-50). Osijek se “preko koljena” mijenjao i po etničkoj i po kulturološkoj osi. Komunisti su nametnuli svoj sustav u kojem nije postojala opozicija ni u jednom polju, pa tako i sportskom.
Osječani su pokušali odmah po završetku rata ponovno pokrenuti najuspješniji klub do 1941. SK Slaviju – održana je skupština na kojoj izaslanik vlasti dopušta obnovu, ali kroz već postojeće klubove Udarnik i Jedinstvo. Slavijaši stvarno ulaze u oba kluba – koja se kasnije spajaju i postaju današnji NK Osijek čime imamo slijednost Slavija-Osijek, ali to nije predmet ovog osvrta. Fokus je na datumu koji slavimo kao rođendan.
Udarnik je dakle kao i Jedinstvo nastao u prvim mjesecima nakon kraja 2. svjetskog rata. Već slijedeće godine ova se dva najbolja gradska kluba spajaju u Slavoniju, ali ni tu nije kraj. Početkom 1947. u gradu postoje slijedeći klubovi: Slavonija, Sloga, Tipograf i Bratstvo iz Retfale.
“Klubaštvo”
Sredinom siječnja u Radničkom domu se održava sastanak sindikalnih fiskulturnih rukovodilaca i aktivista s ciljem donošenja “dalekosežnih zaključaka u pogledu fiskulturnog života u gradu Osijeku”. U ovoj početnoj fazi komunizma u Jugoslaviji sindikati su trebali biti organi rukovođenja. Sva četiri osječka kluba prisustvovala su sastanku, a zadatak je bio masovno obuhvatiti sve radne ljude i putem fiskulture ih spremiti za izvršavanje svih zadataka u obnovi i izgradnji zemlje – tlapnje kopirane iz sovjetskih udžbenika partije. Kritizirano je dosadašnje djelovanje osječkih klubova uz teške riječi – kako u klubovima još vlada staro klubaštvo, staro preživjelo shvaćanje fiskulture, a političkog odgoja fiskulturnika u klasno sindikalnom smislu nije bilo. Obveze koje su klubovi preuzeli ostale su na papiru, pa su vladajući htjeli napraviti radikalnu prekretnicu. Prijedlog je bio napraviti samo dva nova fiskulturna društva u gradu čime bi se sportski život u gradu organizirao na novim temeljima. Politika je u to vrijeme potpuno upravljala sportom.
27. siječnja Slavonija igra svoju posljednju utakmicu u Osijeku – s belišćanskim Proleterom i pobjeđuje 2:0 uz pogotke Adamovića i Dvornića. Dva dana kasnije Fahrudin Taslidžić, prvi čovjek osječkog sporta u to vrijeme, objavljuje tekst u Glasu Slavonije u kojem oštro proziva trenutno stanje u osječkim klubovima: “Sportska igrališta ostala su barem kod nas u Osijeku, a u izvjesnom dijelu i u osječkom okrugu, poprište jedne nezdrave kritike, poprište pogrdnih neumjesnih upadica, koje imaju za svrhu sijanje nacionalne mržnje, koja je na sportskim igralištima u Osijeku nekada bila najodrazitija. To su ljudi, koji se sve do danas uopće nijesu ukopčali u obnovu zemlje, a njihova politička mišljenja suprotna su narodnim interesima”. U ovom vrlo oštrom tekstu predlaže se otkrivanje i uklanjanje spomenutih elemenata na sportskim igralištima i u upravama fiskulturnih društava.
Fuzije
Krajem mjeseca događaju se konkretni sastanci. Sastaje se (obratite pažnju na naziv) Mjesno sindikalno vijeće konferencija predstavnika fiskulturnih društava i fiskulturnih referenata sindikalnih podružnica koje odlučuje reorganizirati fuzijom sportska društva u gradu. Odlučeno je spojiti Slogu i Tipograf, te Slavoniju i Bratstvo.
26. veljače izlazi u Glasu Slavonije poziv članstvu F. D. Bratstva i Slavonije na skupštinu slijedećeg dana gdje će biti donešen zaključak o fuziji i izabrana nova uprava.
Što se točno događalo na osnivačkoj skupštini Proletera saznajemo tek novinskim tekstom iz 2. ožujka gdje su navedeni izabrani članovi sekretarijata kluba, te sindikati na koje će se klub oslanjati. Dan poslije spajanjem Sloge i Tipografa nastala je Mladost koja će se vrlo brzo fuzionirati s Proleterom. Na obje sjednice dane su garancije kako će “fiskulturni život u gradu krenuti novim i pravilnim putem.”
Na datum aktualnog rođendana NK Osijeka nije se dogodilo ništa lijepo, ništa epski, ništa na što možemo biti ponosni. Članovi osječkih klubova natjerani su na sjednicu na kojoj im je dirigirana fuzija. Sve je već bilo odlučeno, pa možemo reći kako je Proleter nastao “na silu”.
Što sada?
Je li ovo datum koji trebamo slaviti ili je to datum osnivanja Udarnika? Datum spajanja Udarnika i Jedinstva u Slavoniju? Ili datum osnivanja osječke Slavije – 27. lipnja 1916. kada su se – kao u nekom filmu – gimnazijalci na zadnji dan škole okupili u parku i osnovali svoj klub u sred Prvog svjetskog rata?
Nitko ne treba nametati datum osnivanja NK Osijeka, ali moramo znati kako je 27. veljače itekako nametnut.
Slično je bilo i s drugim klubovima u Hrvatskoj, ali mnogi od tih klubova priznali su slijednost prijeratnih klubova.
Pitanje je otvoreno, a navijači su ti koji se trebaju osjećati prozvanima.