Gunnersovi komentari:

Kraj priče ili… (10.11.12.)

Svake godine, negdje krajem listopada ili početkom studenog dešava se slična stvar na terenima nikad dovršenog Gradskog vrta – Osijek završava s ambicijama za visoki plasman u prvenstvu. Jesmo li večeras svjedočili sličnoj priči?
Čini se da jesmo!

Osijek je ponovno prosuo bodove kod kuće i to protiv slabašnog Intera, a nakon poraza kući od Dinamovog privjeska Lokomotive.

Što se dogodilo s ekipom koja je bila najveće iznenađenje prvog dijela prvenstva (nakon 11 kola)?

Nagomilano nezadovoljstvo igrača zbog neisplata primanja?
Veliki broj izostanaka igrača iz prvih 11?
Zamor materijala kod motora ekipe (od kad je Kvržić stao, kola su krenula nizbrdo)?
Ili je jednostavno sustav Stanka Mršića zakazao?

Sve zajedno, plus još jedna stvar – očiti pad forme cijele ekipe koja je u prvom dijelu jeseni izgledala nadahnuto i rastrčano – sada se više ne možemo podičiti s tim atributima…

Osijek očekuju četiri teške utakmice i sučeljavanje s prvim susjedima u Kupu, brze i hitne mjere su nužne ako “Bijelo-plavi” ne žele dočekati zimsku stanku u donjem dijelu ljestvice:

– vratiti Kvržića iz mrtvih (i Leškovića)
– održati Vrgoča i Smoju zajedno pred Vargićem
– ako netko treba dobiti šansu, onda su to djeca Osijeka, zato naprijed: Pavić, Lukić, Pongračić, a stop: Zulim, Zubak i Bagić.
– može li Matija Mišić dobiti veću minutažu, što je s Mislavom Lekom, Perošević?
– ugovori koji istječu u ljeto 2013. nije li vrijeme za akciju…?

 Još jedna nova sezona (16.07.12)
Nova sezona, novi HNL počinje u subotu(nedjelju), a ponovno ne znamo čemu se nadati.

Osijek je u problemima kao i svake godine od kad znam za sebe. Besparica i učmalost drže ovaj klub za gušu već barem 30 godina, kao prokletstvo koje je netko bacio tamo negdje krajem sedamdesetih kada je Osijek ulazio u prvu ligu. Kao da je netko prokleo: “budite u prvog ligi, ali sreće nećete imati”.

I nema tu sreće, razveseli nas prosječno 1 ili 2 utakmice kada natrpamo Zadar ili se poigramo s Cibalijom, ali i dalje je Osijek sve ono što ne bismo htjeli: prosječni neambiciozni hrvatski prvoligaški klub.

I što očekivati ove godine?

Ako ćemo optimisično, Osijek konačno ima tvrdu obranu sa Smojom, Vrgočem, Leškovićem, Lekom. Imamo i nekoliko iskusnih igrača koji bi trebali zaigrati u boljoj formi, kao Ibriks, Jugović ili Miličević. Imamo i standardno dobrog Šoršu i odličnog Peroševića. Neki igrači tek trebaju “eksplodirati”, kao Pušić ili Kvržić, a neki tek trebaju “u vatru” kao plejada od koje se jako puno očekuje: Pongračić, Dugandžić, Aleksić, Petrović.

Kad bi ova ekipa krenula dobro i kada bi se sve lijepo posložilo, sve bi bilo moguće, možda i neka lijepa jesen u Gradskom vrtu.

Ali ovo je ipak NK Osijek i svi znate što mislim pod tim. Svi vi koji ste zanijemili nakon 5:1 u Pragu prije 11 godina ili nakon 3:1 u Zagrebu prije 2 mjeseca. Da, mogli smo u europsko proljeće, a mogli smo i vratiti Dinamu za dva desetljeća ponižavanja. Mogli, ali nismo…

Zato je realnija pesimistična prognoza. Osijek nije doveo pojačanje, kao ni zadnjih godina, a kakvi smo bili zadnje dvije sezone u HNL-u svi znate: dva “prekrasna” osma mjesta.

Zato od Osijeka ne treba ništa očekivati, jer svaki put kada se ponadamo, stiže nova pljuska,
nadam se ne već u četvrtak protiv Šveđana…

Početak nove sezone (19.07.11.)
U petak počinje nova sezona, “mali derbijem” Osijeka i Rijeke.

U sezonu se ulazi ne očekujući ništa, čak ni navijači ne vjeruju previše u neki europski iskorak. Potpuno očekivano, jer prošle je sezone je ova ista ekipa, završila na sredini slabašnog HNL-a.
Dugo se nije desilo da ljetni prijelazni rok, ostane totalno neiskorišten, pa u rubrici dolasci možemo zabilježiti samo novog dobavljača opreme – Jako umjesto Kappe. Novih igrača ni od korova… Zato i nema neke euforije ili velikog očekivanja prvog sučeva zvižduka u novoj sezoni.
Tračak svjetla na kraju tunela ipak donose dva imena koja upadaju u oči na prvi pogled na Osijekovu početnu jedanaestoricu: Babić i Ljubojević. Ako to budu pravi Marko i Goran, Osijek bi mogao štošta…

U drugom slučaju čeka nas nova brza promjena trenera, pa novo uigravanje i alibiji do kraja polusezone… Ali na to smo već navikli (nažalost)…

Play Off u HNL-u? (01.05.11.)
Kako promjeniti ovu učmalost Prve HNL koja traje cijeli proljetni dio sezone?

Prvak se zna. Jedan putnik u Europa-Ligu je dobijen u Kupu, a drugi se traži između Splita i intera.
Tri kluba se bore za opstanak, a ostali igtaju za mjesto na tablici.

Strašno malo gledalaca i opća apatija glavna su karakteristika HNL-a.

I kako to promjeniti?

Vrlo lako, treba samo primjeniti model koji imaju druge zemlje.

Dva su rješenja: Liga Kup ili još bolje: Doigravanje za Europu.

Liga Kup bi bio natjecanje prvoligaša koji bi igrali u četiri grupe, pa bi pobjedinici igrali polufinale i finale, pobjednik bi išao u Europa Ligu.

Doigravanje bi ponudilo bolje rješenje, momčadi od 3. – 8. mjesta ili 3. – 6. razigravale bi za jedno ili dva mjesta u Europa Ligi. U tom slučaju ne bi pola lige igralo bez motiva zadnjih 10 kola prvenstva, a i gledatelji bi došli na svoje. I momčadi od 9. – 13. mjesta razigravale bi za opstanak.

Svaki klub u HNL-u dobio bi motiv za igru, koji bi privukao gledatelje.

Ne otkrivam “toplu vodu” nego samo spominjem model kakav je na snazi u nekim europskim zemljama, nor. Belgiji. Sigurno gospoda u Udruženju Prvoligaša i u HNS-u znaju za taj model, zašto ga ne primjenjuju? Jeste li zadovonji ovakvim HNL-om???

Kako smo postali toliko loši? (20.03.11.)
Bila je zima 1992. tek je počelo prvo prvenstvo Hrvatske, a Osijek je gostovao na Poljudu protiv Šibenika. I jedan i drugi klub su cijelo prvenstvo zbog dobro znanih razloga igrali izvan svojih gradova.

Dakle 7.3.1992. sjedim na sjeveru Poljuda i gledam kako se Osijek poigrava sa Šibenikom i srećem dva poznanika, pa zakljućujemo kako smo jedini “gostujući” navijači. Bilo nam je posve prirodno i normalno da Osijek gazi Šibenik, klub o kojem smo do tada čitali negdje iza sredine Sportskih novosti, iza nekih sitnih naslova koji su govorili o nižim ligama.

Izgledalo je tada, da navijamo za klub koji će biti div u novom HNL-u. Klub koji je 15 godina prije bio stalni član prve lige i time hrvatskog top 4 sastava koji bio trebao drmati novim HNL-om.

Sada, skoro 20 godina kasnije, vidim da sam bio u krivu. Nažalost.

Gdje su otišle te godine? Kako se dogodilo da je postalo prirodno gubiti u gostima kod Šibenika? Ili pustimo Šibenik, pa uzmimo recimo Karlovac?

Osijek je te 1992. igrao samo sa svojim igračima, igračima koji su potekli iz osječke škole. Što se dogodilo s tom školom da izbacuje igrače koji više nisu na toj razini? Hm..

Povratak u sadašnjost – sezone je od jučer definitivno gotova! Ako vas u svakoj sezoni zanima (kao mene), može li Osijek do Europe, možete prestati pratiti HNL do srpnja. Osijek je zaostao za 3. mjestom i bliže smo zoni ispadanja nego zoni ulaska u neko pretkolo lige UEFA.

Ostalo je još 8 utakmica do kraja sezone, ali te utakmice mogu donijeti samo uigravanje ekipe za novu sezonu, ili u najgorem slučaju: grčevitu borbu za opstanak.

Osijek je trenutno deseti, ako tako ostane do kraja sezone, biti će to najlošiliji plasman “Bijelo-plavih” u povijesti, pa se nameću pitanja:

“Je li ovo najlošija generacija NK Osijeka u povijesti?”
“Kako smo postali toliko loši?”

Što se dogodilo s klubom s početka ovog teksta, klubom koji se bez problema poigravao s malim klubovima, prije nego li je i sam u zadnjih desetak godina postao tako malen???

 Tri utakmice u Turskoj (02.02.11.)
Nakon polovice priprema u Turskoj i tri odigrane utakmice ne može se još sa sigurnošću reći kako će izgledati početna jedanaestorica “Bijelo-plavih” u prvom susretu prvenstva s Lokomotivom. Osijek je izgubio od rumunjske Victorie Branesti 0:2, i remizirao s FCM Targu Muresom i DInamom iz Tbilisija jednakim rezultatima – 2:2.

Gledajući postave koje su nastupile na tim susreta, za sada se može zaključiti slijedeće:

Na vratima je siguran Kardum, a Karačić je u drugom dijelu susreta s Gruzijcima isprobavao i mladog Mikulića.

Na stoperskim mjestima su izgleda prvi par Smoje i Vrgoč koji su počeli u sve tri utakmice, njihove zamjene su Čaušić i Lešković.

Mjesto zadnjeg veznog ostalo je vlasništvo Pušića kao i u jesenskom dijelu sezone, a zamjena mu je pomalo neočekivano – Gavrić, vjerojatno zbog izostanka Kurtovića.

Na bokovima su Pelaić (dok se nije ozlijedio) i Lukačević, mjenjaju ih Ibriks i Bubalo.

U veznom redu su Jugović, Šorša i Špehar(počeli protiv Victorie), ali za mjesto u prvih 11 bore se i Pavličić, Kvržić i VIdaković(počeli u drugoj utakmici).

Napački dvojac tražit će se iz četverolista Miličević – Barišić – Prijić – Maglica, za sada najbolje stoji Prijić koji jedini postigao pogodak.

Nakon tri susreta pogotke su postigli: Prijić, Špehar i Šorša, asistenti su bili Jugović, VIdaković, Šorša i Prijić(za autogol prptiv Dinama). Lako je vidljivo da za svako mjesto konkuriraju dva igrača, ali i najviše neiskustva Osijek ima tamo gdje je najpotrebnije baš iskustvo – u obrani. Smoje će bez sumnje biti na visini, ali uz njega su igrači s jako malo HNL utakmica u nogama. Jedino pojačanje o kojem se šuška je moguće dovođenje jednog napadača, a iz napadačkog učinka lako je vidljivo da je novi napadač itekako potreban! Za sada jedino Prijić zabija.

Slijede još dvije utakmice u Turskoj, s Cracovijom i Lechijom, a onda ćemo ih moći vidjeti u Gradskom vrtu na “generalci” s trećom momčadi madžarske – Kaposvarom.

Treća opcija? (18.12.10.)
E, kada su se krajem osamdesetih i prve godine devedestih orile s naših stadiona, pa i s Gradskog vrta riječi “Osijek, Hajduk, Dinamo tri su klubaaa bratskaaa…”. Kada bi igrali s Rijekom i ona bi našla mjesta u toj pjesmi.

Danas, 20 godina poslije stadion nam je uređeniji, ali još je nedovršen. Utakmice su lošije, Osijek igra s dvostruko slabijim protivnicima, ali slabije i prolazi. Na tribinama je bar dvostruko manje ljudi, a odnos s “bratskim” klubovima? E, to je priča!

S klubom koji je najsličniji Osijeku po trediciji, možda i po jačini i po veličini grada i navijačkoj vojsci koja stoji iza njega – znači Rijeci, Osijek nema nikakvih dodira. Naši dječaci igraju Kvarnersku Rivijeru i to je valjda ta suradnja dvaju klubova. Navijači su ratnoj nozi i nije više idilično kako je nakada bilo, ali to valjda mora biti tako. Jedino što je dobro su međusobne utakmice koje su uvijek zanimljive, s puno golova i preokreta, šteta što i mediji nisu prepoznali ovaj “mali derbi”.

Hajduk je u ovih dvadeset godina nedodirljiv u Splitu, možda i zato što je na Poljudu uvijek, ali uvijek guran od sudaca. Bar možemo reći da u Gradskom vrtu imamo kakvo-takvo ok suđenje protiv Hajduka, pa nekada tu i bude bodova za isfrustrirane osječke igrače i navijače.

Dinamo nas melje. Tako nije bilo prije 20 godina. Vlatko Marković je bio crven od bijesa kada je dobio po repu u Osijeku i sijao je otrovne strelice kakve jedan gospodin ne bi trebao nikada reći. Mislio je valjda da će mu Osijek pustiti.

U zadnje 4 utakmice s našim prvakom, svirano im je 5 penala! Što još reći, možda samo istinu, da je trebalo suditi samo jedan…

Navijači Osijeka(bar je tako na forumu ove stranice) zato ne navijaju za neka HajDin-ovska proljeća u Europi, ne, ne…

I onda dolazi skuština HNS-a gdje se odlučuje između dvije struje koje vode dva najveća kluba. Treća struja ne postoji. Osijek je zastupljen s najviše ljudi, ali imaju li oni veze s našim klubom? Je li reprezentacija odigrala kvalifikacijsku utakmicu zadnjih godina u Osijeku? Je li Osijek uopće u planovima za nešto slično? Je li Osijek dobio kakvu opipljivu pomoć u rješenju infrastrukture?
Hm…

Predsjednik Osijeka je bio među skupštinarima u ulozi predstavnika Udruge prvoligaša i imao je pravo na svoj glas.
Da je ostao suzdržan ili pokrenuo “treću struju” dobio bi u Osijeku “spomenik” – vjerojatno da je i htio nešto takvo, ne bi bilo vremena, ali zašto nema takve ideje?

Zašto ne postoji treća opcija? Zašto osim HajDin-a nema nikoga? Ne moramo biti jaki i ne moramo pobjeđivati na travnjaku, ali mogli bi krenuti svojim putem!

Prošlih 10 godina nije nam donijelo ništa! Niti jedan trofej, niti jedna utakmica u Europi, bez sreće i slavlja na Gradskom vrtu… Ne može nas odlazak iz nečijeg zagrljaja koštati ničega, kada ništa nismo ni dobili. Ili može?

Novi šamar? (12.10.10.)
Što očekivati od subotnjeg derbija s Dinamom? Gosti su u naletu i guraju dobro i u Europi i u HNL-u. Izgleda da su konačno pogodili s trenerom, ali sve to nije važno, jer i kada je Dinamo bio najslabiji, uvijek su u Osijeku odigrali “utakmicu sezone”, uvijek su ovdje zaigrali kako su i planirali, pa su i napadači koji nigdje dalje nisu zabijali, u Osijeku odjednom nalazili svoju već zaboravljenu šutersku formu.

A Osijek je u zadnjih 18 godina uvijek igrao hrabro, čvrsto, ali većinom to nije bilo dovoljno. Najčešće bi se u utakmicu prebrzo umiješao “djelitelj pravde” koji bi jasno pokazao da domaćin ovdje nema što tražiti, pa bi osječkim igračima bili suprotstavljeni “supermeni” koji smiju udarati i gurati bez kazne, ali isto im se ne smije vratiti. Bilo je i poništenih golova i Bog-zna-koliko nepostojećih penala za goste i sve su to razlozi zbog kojih se onima kojima je NK Osijek pri srcu, želudac okreće na spomen Dinama u Gradskom vrtu.

Ove sezone Osijek ne igra dobro i nanizanio je dosta kikseva protiv klubova koji su se morali pobjediti. Porazi u slijedeće dvije utakmice, s Dinamo i Rijekom, bacili bi “Bijelo-plave” među davljenike koji se bore za opstanak, predaleko od priželjkivane Europe. Zato Osijek ne bi trebao kalkulirati već krenuti na pobjedu i dokazati i sebi, ali i svojim navijačima da su sposobni za velike stvari – već ove subote!

Može li bolje? (10.09.10.)
Danas je pred nama utakmica sa Šibenikom, treća u (drugoj) Karačićevoj eri. Utakmica u kojoj se ne smije pogriješiti, Šibenik dolazi bitno oslabljen i jednostavno nema mjesta za drugi rezultat osim pobjede Osijeka.
Previše je već bodova otplovilo Dravom, dosta za cijelu polusezonu.
Krenulo se ove sezonu s visokim ambicijama i s četiri nova igrača, ali već su nas susjedi iz Vinkovaca u prvom kolu bolno prizemljili. I zato neću pistai o prošlim kolima, već o budućnosti.

Imamo li se pravo nadati boljem u ovoj sezoni?
Ima li naša ekipa kvalitete za pomak prema vrhu?

Od novih igrača, Smoje je standardan, Lukačević još nije pokazao što očekujemo, Pelaić opet ne igra, a Krvžić je donio jednu pobjedu(ali svejedno sjedi na klupi).
Vraćen je Pavličić, ali je pitanje koliku minutažu može podnijeti, Maglica još nije u sastavu, a Prijić još nije prenio mirnoću iz prijateljskih u službene utakmice.

Sve ovo govori da ne trebamo očekivati pomak ove jeseni, te da zimski prijelazni rok mora ponuditi jedno ili dva “veća” imena u rubrici “Dolasci u Gradski vrt”.
Svatko tko je gledao bar jednu utakmicu Osijeka ove godine vidi da nam treba kreativac u sredini, čovjek koji će povući, koji će dodati pravu loptu.
O napadačima ne smijem pisati, jer me sama pomisao na njih uzruja…

Svi znamo koliko je teško biti navijač našeg kluba, koliko to frustracije donosi i koliko godina čekamo na novi izlazak u Europu, svejedno:
dan je utakmice, kiša pada i padat će cijeli dan – a to su najbolje utakmice na Gradskom vrtu – one koje pohode samo pravi navijači!

Nova sezona, novi NK Osijek! (23.07.10.)
Počinje nova sezona HNL-a i navijači Osijeka konačno mogu očekivati NEŠTO od sezone!

Osijek se pojačao za vrijeme prijelaznog roka i u svim analizama prije početka prvenstva ima značajnu ulogu, većina ga vidi i u borbi za Europu, neki čak kao sigurnog trećeg, a neki možda i u borbi za viši plasman (o tome ne smijem ni misliti).

Otišli su igrači koji nisu puno igrali (Todorčev, Pavličić), te kapetan i vođa od prošle sezone (Vida), čiju će poziciju preuzeti prvo pojačanje Ivo Smoje. Listu pojačanja zaključuju Pelaić i Lukačević koji su također instalirani u početnu 11-oricu, pa se mora biti dojma da je osječka struka ovaj puta pogodila.

U napadu nema novih lica, ali probuđeni Prijić i nadolazeći Maglica trebaju donijeti svježinu, ako prva 3 napadača zakažu (kao ovog proljeća).

Ukratko, obrana je pojačana, bokovi su snažno nadograđeni, a sredina i napad očekuju nove mlade snage. Trebalo bi biti dovoljno za borbu sa Slavenom i Rijekom za Europa Ligu. Jeli dovoljno i za hvatanje u koštac s HajDinom znat ćemo već nakon drugog kola i gostovanja Hajduka u Gradskom vrtu.

Osijek je ponovno snažan (za HNL prilike), Osijek ponovno ima ambicije, Osijek se konačno, nakon 10 godina, probudio!

Grede, prečke, vratnice (07.03.10.)
Opet ista priča protiv Dinama, nesreća, nemoć i sudačko navlačenje. Prva stvar koja ostaje u glavi nakon te nesretne utakmice su oni promašaji MIličevića i Nikšića.
Znali smo da naši napadači ne zabijaju ni na prijateljskim utakmicama, ali ovakve šanse koje je stvarno teže promašiti nego pogoditi bacaju u očaj.

Dvije vratnice, dva boda – Barišićeva u Karlovcu i Šoršina u Gradskom vrtu, kako ide ona izreka: bolje se roditi bez one stvari, nego bez sreće.

U eri Poklepovića, mislim da je bila ’99, Ivo Ergović je znao biti prekomandiran u vrh napada kada bi se kod kuće ganjao rezultat, izgledalo je nespretno, ali protivničke obrane su se tresle kada bi im došao “skakač” koji “čupa zemlju”. U ovoj utakmici, takav je bio Domagoj Vida koji je jedini samostalno poveo dvije akcije kroz sredinu. Možda bi čovjek u malo isturenijoj ulozi napravio više u trenucima kada se više nije imalo što izgubiti.
Domagoj će vjerojatno otići na ljeto i ovo je proljeće zadnja šansa da Osijek iskoristi usluge vanserijskog igrača. Pod “iskoristi” mislim na ulazak u kvalifikacije za Europsku ligu.

Da ne zaboravim na suca koji nije vidio povlačenje kod gola, pa ruku gostujućeg igrača u njihovom 16-ercu, koji skraćuje utakmicu i iritira domaće navijače. Stara priča, na koju smo nažalost navikli. Zašto nitko osim osječkog trenera nije digao glas poslije utakmice? Zašto, kada vidimo tko sudi utakmicu, znamo unaprijed da nećemo pobjediti?

Nakon dva poraza na startu, više se nema pravo na pogrešku. Međimurje je uspjelo izgubiti od Sesveta i red je da ih porazi klub koji ganja 3.mjesto.
U Karlovcu na terenu koji kao da su traktori preorali, Osijek nije mogao igrati, s Dinamom je igrao, čak i stvorio prilike, ali na te bodove iskreno, nismo ni računali. E, zato sada počinju kvalifikacije… Slijede protivnici koji se moraju pobjediti, jer ekipe koje trenutno stoji bolje od bijelo-plavih na tablici, također ne posustaju.

Ako već napadači ne zabijaju, neka Ibriks pogodi Domagoja u glavu, jednom po utakmici bi trebalo biti dovoljno…

Rezime jeseni (15.12.09.)
Lijepo je pisati rezime sezone, kada vas vaš klub tako iznenadi!

Kada se u ovim sniježnim danima sjetim vrućeg ljeta i početka sezone u koju je Osijek ušao bez ijednog pojačanja, te obezglavljen bez najiskusnijih igrača, sjetim se prognoza u kojoj smo govorili o borbi za opstanak. Stvarno se u to vrijeme nije činilo, da Osijek može igrati zapaženu ulogu u prvenstvu.

Hvala Bogu, bio sam u krivu. Najveće zasluge pripadaju treneru Steinbrückneru, koji je “izmislio” neke igrače za koje do kolovoza 2009. uopće nismo čuli.
Tako smo dobili Đikića, Čaušića, pa i Jugovića i Šoršu. Neki igrači su postali standardni, i ne samo to, nego igraju na visokoj razini, kao Pranjić i Ibriks.

Nego da krenem redom, u prvom kolu nam je dolazio Hajduk, kojeg su bile pune novine i svi su već vidjeli punu Kardumovu mrežu u toj utakmici, ali se ispostavilo da je Osijek odigrao bolje i samo je nesretni autogol nekoliko minuta prije kraja upropastio slavlje(bilo je 1:1). U drugom kolu je uslijedilo nešto što dugo nismo vidjeli, naime Osijek se nakon 2:0 Šibenika na poluvremenu, vratio do 2:2 i to na gostovanju! Ova utakmica nas je zaintrigirala, jer je pokazala da momčad ima karakter.

Prizemljenje je donio Karlovac koji je igrao kao i cijelu jesen – tvrdo, borbeno, na kontre i odnio nam tri boda s Gradskog vrta – s obzirom na seriju koja je uslijedila na domaćim utakmica i neka je 🙂
Najniža točka jeseni bila je utakmica u Zaprešiću protiv Dinama, gdje su bijelo-plavi popili pet komada. Sudio je jedan veliki prijatelj našeg kluba, pa je Osijek zaradio 2 penala i jedan crveni karton.
Nakon toga je došla serija pobjeda, Međimurje u Gradskom vrtu (3:1), Sesvete u gostima (1:2), Istra kod kuće (3:0), Zadar kući (3:0) i Osijek se počeo penjati na ljestvici.

Novo posrtanje se desilo u Koprivnici (5:2), ali u slijedećem kolu Osijek se ponovno vraća u pobjedničku seriju. Inter je dva puta vodio na Gradskom vrtu, ali Osijek je ipak dobio 4:2. Gostovanje na Kantridi je moglo proći s punim plijenom, ali bijelo-plavi su na kraju ipak bili zadovoljni i s 1:1.

Lokomotiva je pala s već standardnim rezultatom na Gradskom vrtu – 3:0. Sretna pobjeda u Varaždinu postavila je Osijek visoko na ljestvici. Osijek je od 20.minute imao igrača više i gol više, i držao je rezultat do 86.minute kada domaći izjednačuju. Ipak u 90′ Nikšić donosi zasluženu pobjedu.

Ljepotica jeseni je utakmica sa Zagrebom, kada je Osijek zabijao, ali se Zagreb vraćao nakon grešaka bijelo-plavih i na poluvremenu je bilo: 3:3! U drugom dijelu, gledali smo odličnu predstavu Osječana i golove Kneževića i Miličevića koji su bacili navijače u trans, a NK Osijeku donijeli nastavak serije od 9 pobjeda u 11 utakmica.

Slavonski derbi s Cibalijom je na kraju završio najpravednije – 1:1. Gostovanje na Poljudu je prošlo tragično – Osijek je pao 5 minuta prije kraja kada je dosuđen 11-erac(pogađate tko je sudio?) zbog Jugovićevog igranja rukom, za koje je Beusan kasnije rekao da nije za najstrožu kaznu. Dojam je da su dvije utakmice s Hajdukom ove jeseni bile i one najnesretnije, jer je u obje Osijek pao u zadnjim minutama.

Zadnja utakmica jeseni u HNL-u, bila je dvoboj sa Šibenikom koji je Osijek nakon mučenja u prvom dijelu, ipak završio sa standardnih 3:0.

U Kupu je moglo i bolje, nakon prolaza protiv Graničara u Županji i Intera u Gradskom vrtu(nakon produžetaka), Šibenik je sretno uzeo što mu se pružilo – došli su do gola u Osijeku nekoliko minuta prije kraja(1:1), a u Šibeniku su dočekali Osječane koji nisu bili u standardnom izdanju (sudio je veliki prijatelj kluba=1 jedanaesterac+1 crveni karton).

Prvo ime bijelo-plavih ove jeseni je sigurno Domagoj Vida, koji igra u reprezentativnoj formi, a zašto već nije na Bilićevom popisu, nažalost svi znamo.

Treba spomenuti da juniori i kadeti drže solidno 3. odnosno 4.mjesto na tablicama svojih prvenstava. Treba spomenuti i da se tijekom jeseni promjenio sportski direktor (novi je Dragan Vukoja), a spominju se i neka pojačanja koja trebaju aterirati tijekom ovog prijelaznog roka. O odlascima je još rano govoriti, ali igrači iz početne postave bi trebali ostati na svojim mjestima i na proljeće.
Pričalo se i o nikada dosanjanom fan-shopu, ali priče su se nažalost utišale 🙁

Na kraju ostaje reći ono što svi očekujemo od proljeća – Osijek u Europi!
Drugo mjesto je udaljeno samo 2 boda, a ispred Osijeka su Šibenik i Cibalia. Ako se nastavi s igrama iz jeseni, a nema razloga da tako ne bude, Osijek bi morao bar jedno mjesto višlje na tablici.

Šteta samo što ovaj “zimski san” traje pre-predugo, pa ćemo se načekati do kraja veljače i prve utakmice s Karlovcem. Do tada ćemo se morati zadovoljiti s pričama o transferima i vijestima s priprema.

NK Osijek 1987. (03.09.09.)
Gledam sliku iz 1987., godine kada sam već redovno pohodio Gradski vrt i već “u dušu” znao mnoge naše igrače. Nikada nismo znali u kakvim će Osijek izaći dresovima i hoće li, kako je najčešće bilo, prije nekog velikog derbija obući one-druge-ljepše-dresove-koji-su-samo-za-derbije. Bila su to neka druga vremena u kojima je Osijek bio zacementiran za sredinu tablice. Teško da je mogao gore, jer se u toj ligi jednostavno nije moglo dobiti u gostima, a nisu se dali potopiti niže, jer u Gradskom vrtu se bodovi nisu samo-tako otkidali.”>To su bila vremena kada je Osijek bio jak iz prekida, kada se nakon kornera išlo na poznato “uklinjavanje Maričića”, kada je Karačić ili kasnije Džeko tresao mreže sa 30m. iz slobodnjaka. Osijek je dovodio igrače iz cijele Slavonije, ali i iz Vojvodine i sjeverne Bosne, a često su u Osijeku igrali i Dalmatinci.

Na golu smo imali Vladu Bilića koji je postao poznat u sezonama kada se nakon remija igralo na “Šajberove penale”, a poslije ga je zamjenio Miroslav Žitnjak.

Kostić, Kasalo, Žeravica i Maričić u obrani + Žurka(Rumunj koji je bio na posudbi) i Oršolić – e da nam je sada ova ekipa pred golmanom! U slijedećim sezonama važnu su ulogu igrali još Janković i MIličević(dr.Mile).

U veznom redu su igrali Džeko, Šmudla, Lukić, Karačić, Rakela, Kukurić i Steinbrückner. Već sam spomenuo dvojicu najboljih: Džeku i Karačića, ali valja dodati i Rakelu. Đorđe Ivković je jednom u komentaru utakmice na poznatom Sportskom pregledu rekao: “Ovaj prodor Džeke uz aut-liniju nas asocira na mogući izlazak Osijeka u kup UEFA” – na ostvarivanje ovog sna, morali smo čekati do sredine osamdesetih, ali često nas je držala takva euforija, stadion nije imao sjedalice, ni reflektore, ali imao je momčad koja u Gradskom vrtu nije dala disati nikome.

U napadu su igrali Lepinjica, Jerković, Alar i novak u 1.ekipi Davor Šuker. To su bile godine prije pune afirmacije Šukera u čijim smo golovima uživali 89/90. ili Vlaovića u duetu s Mušićem godinu kasnije.

Teško je reći što bi takva ekipa napravila danas u HNL-u, vjerojatno bi svojim iskustvom i pojedinačnom kvalitetom bila plasirana ne niže od 3.mjesta, bi li mogla više? Ja mislim da bi.

Ovaj današnji Osijek trebao bi učiti od svojim prethodnika, a kazete s utakmicama bi se trebale vrtiti u karanteni prije domaćih utakmica. Ako nemaju kazete, neka pogledaju Osijek s kraja osamdesetih:

prvi drugi treći četvrti peti šesti sedmi

za ostatak me mogu kontaktirati 🙂

Bože, pomozi! (22.07.09.)
Pravi navijač se raduje novom prvenstvu i novim utakmicama u kojima će se veseliti uspjesima svog kluba koji će ganjati trofej ili izlazak u euro-kupove. Nama je ta radost i ove godine uskraćena, jer Osijek nema momačad koja se može ozbiljno nositi s ekipama s vrha tablice. I prošle godine, kada je NK Osijek imao u svojim redovima Skendera, Smoju, Babića, VIševića i Šolića, samo smo jednom pobjedili nekog plasiranog u gornjoj polovici tablice.
I radovali smo se kao mala djeca – 1:0 protiv Hajduka je sve čega ćemo se sjećati iz prošle sezone.

Pripremne utakmice su ogledalo prošle sezone, kada imamo “pravog” protivnika (Eintracht) imamo i rezultat, ali kada se igra s manje atraktivnim protivnicima Osijek niže poraze. I zato su mnogi danas ljuti što Osijek nije doveo niti jedno pojačanje, a istovremeno nije zadržao ni jednog od igrača kojima su istekli ugovori. Da se razumijemo, nitko sretniji od mene, kada bi ova momčad u subotu pobjedila Hajduka i krenula u šampionski pohod, ali u to jednostavno nitko ne vjeruje. Anketa na ovoj stranici pokazuje da ljudi vjeruju u najlošiji plasman Osijeka u povijesti, a na forumu se prati koji će nam klubovi biti konkuranti u borbi za opstanak!!!

Jesen 2001. je bila davno i zadnje utakmice NK Osijeka u kupu UEFA su daleko iza nas. Tih godina, kada smo redovno bili sudionici euro-natjecanja to nam je bilo sasvim prirodno i ni na kraj pameti nam nije bilo da čemo 8 godina biti bez izlaska u Europu (sramotu protiv Ethnikosa u Intertotu ne računam).

Stoti put ponavljam nije lako biti navijač NK Osijeka!

Vidimo se u subotu!

Znamo da ništa ne znamo (28.06.09.)
U Osijeku se zna da se ništa ne zna!
Prošao je prvi dio priprema, prošle su i prve pripremne utakmice, ali još ništa ne znamo!
I najveći navijači bijelo-plavih već dižu ruke od slijedeće sezone i razmišljaju o prijenosima engleske ili španjolske lige u nedostatku zanimljivosti domaćeg prvenstva koje bi donijelo aktivno sudjelovanje Osijeka u vrhu tablice.
Bliži se srpanj, a još ne znamo ni datum skupštine kluba koja bi trebala riješiti pitanje predsjednika kluba i nastavka privatizacije u koju se gleda kao prema “novom vremenu” koje će nam ponuditi neki “Novi Osijek” koji će biti goropadniji i jači, kako na zelenom terenu, tako i logistici kad je riječ o borbi na transfer-pijaci ili običnom marketingu kluba.
Iako se čini da je u ovom trenutku vrijeme jako bitan faktor i da su pojačanja potrebna “jučer”, skupština bez problema kasni mjesec dana, a “iskusni vezni igrač” o kojem se govori već dva tjedna, još negdje misteriozno sjedi i čeka na poziv iz Wilsonove.
Prvi dio priprema prošao je i bez trolista najiskusnijih i slobodnih igrača (Smoje, Skender, Babić) koji još važu ponude iz inozemstva. Nadajmo se da će Smoje na kraju ipak izabrati ostanak, što će našem klubu osigurati bar 10-tak bodova više na kontu u slijedećoj sezoni. E da, slijedeća sezona? Gdje smo? Koliko Osijek može?
Priče o dokazivanju mladih igrača se ‘kopipestaju’ svake sezone i jedinim kroničarima NK Osijeka u Glasu i Jutarnjem, vjerojatno nije teško pisati tekstove. Pa, ljudi mogu otići na godišnji u vrijeme prijelaznog roka! U vrijeme kada navijači drugih klubova kopaju po sport i trač rubrikama ne bi li pronašli novost o nekom dolasku ili odlasku, navijači Osijeka su u rangu navijača nekog nižerazrednog kluba jer vijesti nema i nema…
U slikama iz Hercegovine vidjeli smo da Osijek ima novi dres, naravno da ni takva vijest nije nigdje spomenuta.
I na kraju što znamo? Ne znamo ništa, čekajmo još tjedan-dva…

Ne idem na utakmicu (02.05.09.)
Sutra igra Osijek, a ja ne idem na utakmicu!
Nije da ne mogu, da imam neku neodgodivu obvezu, nego jednostavno ne želim!
Nakon 25 godina odlaženja na utakmicu kada god sam mogao, tj. gotovo na svaku utakmicu, sada ne želim na Gradski vrt. Sezona je za mene završila prije 10-tak dana kada nismo mogli pobjediti Intera i to mi je stvarno prelilo čašu.
Nakon godina poniženja, razočaranja i neuspjeha, navikao sam na loše partije, ali u slijedećim kolima Osijek nema abicija, volje, ni kvalitete da pogazi 3-4 razlike svoje suparnike u domaćim utakmicama što bi ispralo gorčinu koja se nakupljala kod svakog navijača ovog proljeća.
Ako se njima ne igra protiv Intera, Cibalije ili Croatije, zašto bi im se igralo protiv Zadra, Rijeke ili Slavena. Ako napadači ne mogu zabiti više od gola zadnjoj ili predzadnjoj ekipi, neće ni spomenutima.
Bio je Osijek u lošim serijama i bio je i niže na tablici nego sada, ali tada sam išao pogledati nekog igrača koji odskače i za kojega se vidi da će postati “igračina”. Vidjelo se to i kod Pranjića, i kod Vranješa, a prije Špehara ili Bjelice. Sada nema takvog igrača. Daleko najbolji igrač nam je branić Smoje, a nadprosječni napadač ili veznjak nije izašao iz naše omladinske škole od kada smo ušli u novo tisučljeće.
Zato sam ljut k’o pas na trenutnu neambicioznu upravu koja je zakuhala ovakvo stanje, zbog koje se mene, totalno ludim za ovim klubom – ne ide utakmicu!

Ipak, slijedeća sezona će sve resetirati i čekam prvo kolo nadajući se da ću vidjeti puno novih lica u početnoj 11-orici bijelo-plavih.
Zato ne mogu pisati ništa pozitivno o NK Osijeku, ako pišem o igračima ili upravi, druga priča su osječki navijači – to je ipak ljepša strana bijelo-plavog kluba.

NK Osijek je ipak broj 1 (13.04.09.)
Nešto se dogodilo s nogometom u zadnjih 15-tak godina. Veliki timovi su postali još veći, skupi igrači su postali još skuplji, a gledanje nogometa uživo postalo je rijetkost i predmet ismijavanja ljubitelja TV prijenosa. Tako je to u ligama petice i tako smo dobili pojavu da svaki Hrvat ima svog favorita u tim ligama, pa se po autima često vide šalovi ili zastavice Liverpoola, Bayerna ili Barcelone. Da se razumijemo i ja sam veliki štovatelj Arsenala, ali između njih i bijelo-plavih s Gradskog vrta, čiji reflektor vidim s prozora dnevne sobe postoji velike udaljenost u mojim simpatijama, naravno NK Osijek je ipak broj 1.
Pričanjem o HNL-u na javnom mjestu možete postati predmet ismijavanja, a u trenutku kada loptanje preuzme naša reprezentacija, odjednom svi postanu ovisnici o nogometu. Od mnogih će te dobiti samo odgovor da ne prate HNL. Zašto je zanimljivije gledati Portsmouth i Middlesborough od Osijeka i npr.Rijeke. Često su utakmice u Gradskom vrtu puno zanimljivije od onih koje gledamo na televiziji, nažalost dijelom i stoga što Osijek prosipa previše bodova kod kuće, ali ako kvaliteta nije na istom nivou, zanimljivost je!
Zašto je zanimljivije pratiti neki engleski, talijanski ili španjolski klub, a u našem gradu možete znati svaku informaciju o bijelo-plavima? Zato jednostavno žalim ljude koji ne znaju da Smoje gura glavu pod kopačke i da se ove sezone nazabijao pravih engleskih golova(skoči,gurni,zabij glavom) kao nitko, da je Skender zajedno s pomenutim, igrač koji može bez problema igrati i u tom Portsmouthu i u Middlesboroughu, a bogami i u kockastoj reprezentaciji, kada bi se nju ulazilo po zaslugama, a ne po nastupima u bijelom ili plavom dresu.
Znaju li takvi ljubitelji nogometa kako je igrao Danijel Pranjić dok je još sprintao pred istočnom tribinom, kakva je bila sezona kada su Babić i Vranješ ušli u prvi tim… Svaka sezona donese neku svoju priči, nažalost zadnjih godina većinom tužnu i razočaravajuću, ali to je nogomet. Zato je lijepo doći na Gradski vrt i pogledati 11 igrača o kojima sve znate, i svakoga znate koje su mu mogućnosti i koliko vrijedi, i znate da nismo baš veliki u igračkom, a puno manje u organizacijskom smislu, ali to je naš NK Osijek i svi oni na tribini pored vas misle isto u trenutku kada se netko prodere “Juriiiš” i lopta krene s centra.

Kako je izgledao prvotni nacrt Gradskog vrta ili što se dogodilo s Osijekom u posljednjih 30 godina? (31.10.08.)
Na slici je nacrt Gradskog vrta iz vremena početka gradnje, vremena kada je NK Osijek ušao u prvu ligu (’77). Stadion je planiran za 42.000 mjesta! Sjeverna i južna tribina trebale su biti nastavak velike zapadne tribine i stadion je trebao izgledati velebno.
Ostavimo za trenutak ono što znamo, tj. kako je sve na kraju (ne)realizirano i usmjerimo se ideji.
Stadion za 42.000 mjesta! To je bilo vrijeme velikog zanosa osječkog nogometa, stari stadion je stalno bio krcat i navijačke priče mogle su se čuti po ulicama, kafićima i poduzećima. NK Osijek bio je mnogima na ustima i u srcu.
Ali i naš grad je drukčije živio i mislio, bilo je to doba velikog širenja Osijeka, gradnje cijelih dijelova grada i velike ekspanzije gledano kroz rast stanovništva. Planovi o Novom Osijeku preko Drave i gradu koji će za 20-30 godina imati 200.000 stanovnika izgledali su u to vrijeme itekako realno.
I što se dogodilo da danas, priče o rušenju zapadne tribine (zbog koje stadion djeluje koliko-toliko veliki i prikladan velikom gradu) osječani doživljavaju onako tipično osječki – a, šta sad? šta će nam ionako?
Što se dogodilo da u kompleksu Gradski vrt koji je trebao dobiti velike – prave bazene, klizalište i sportsku dvoranu, nastaje tek, pazite sad: nastavno-sportska dvorana s 3600 mjesta koja ima tribine samo s dvije strane i koja svojim unutrašnjim izgledom ne spada u isto stoljeće kao i dvorane koje se grade po ostalim gradovima u Hrvatskoj koji su također domaćini europskog prvenstva u rukometu. I na to osječani viču, pa šta će nam, nemamo jakih dvoranskih sportova?
Što se dogodilo da se naš grad, gledajući broj stanovnika više ne povećava nego se naprotiv smanjuje?

Naravno, da je rat usporio, unazadio i uništio osječke planove u svakom smislu, ali nije i ne može biti opravdanje današnjem mind-setu i omalovažavanju koje sami osječani imaju prema svom gradu.
Nesretna dvorana se ne gradi za košarkaše koji gube od Belišća u drugoj ligi, niti za rukometaše koji jedne sezone igraju euro-kup, a slijedeće se bore za opstanak. Ne, dvorana se gradi za domaćinstvo Davis kupa, za velike sportske priredbe koje mogu doći i nakon rukometnog prvenstva. Što ako hrvatska dobije europsko prvenstvo u košarci, a Osijek izvisi zbog malog kapaciteta dvorane? Drugi razlog za veći kapacitet su koncerti koji već godinama trebaju izaći iz Zrinjevca. I na kraju, dvorana se gradi za našu djecu koja će je morati trpiti do tko-zna kada, kao što smo mi morali trpiti Zrinjevac.
I vratimo se stadionu i rušenju zapadne tribine. Ugrožena je statika tribine, je li to istina? Tko je to i kada provjeravao? Kada će se napraviti nova ispitivanja? Ako je to istina, srušite tribinu, ali napravite novu – natkrivenu koja će biti istog kapaciteta, jer je to najmanje što naš grad zaslužuje!

Marin Skender? (19.10.08.)
U trenucima kada cijeli stadion šuti kao da se prošlog tjedna ništa nije desilo, treba se sjetiti tko je igrač koji čuva vrata NK Osijeka. Jer, ipak čovjek koji je rekorder HNL-a u uzastopnim nastupima, nažalost danas nije nastupio. Razlog za to je istup u novinama, gdje je pričao o klupskoj politici. Igrač utakmice mu je posvetio današnju pobjedu pred kamerama HTV-a, što znači da su igrači solidarni. Navijači? Ostali su po strani – nije se danas čulo ni ‘Uprava napolje’ ni ‘Marin Skender’ – ništa! Najstandardniji i nekoliko sezona najbolji prvotimac kluba nije imao sreću biti dio Osijeka koji je igrao u kupu UEFA ili biti dio tima koji je osvoji prvi i za sada jedini trofej. Stavite se u njegovu kožu… Zamislite da ste sezonama na vratima kluba s kojim želite osvojiti trofej i želite igrati europske utakmice, ali ne ide! Trudite se, dolazite do reprezentacije, ali klub stoji na mjestu (ili ide unatrag). Najavljuje se borba za vrh, ali se ne dovode pojačanja i klub tone sve niže i niže, ispada iz Kupa od trećeligaša i jedina nada za trofej ove godine odlazi već sredinom rujna, a borba za Europu se sprema drugima! Primjedbe i povici negodovanja stižu samo na račun igrača i najstandardniji prvotimac se stavlja u njihovu obranu. Zato, ima li se što zamjeriti osječkoj ‘jedinici’?
Epilog slijedi idući tjedan…

Rezime prvih 6 kola (01.09.08)
Bijelo-plavi nikako ne mogu biti zadovoljni s učinkom u prvih šest kola, jer Osijek je uz ovakav raspored i formu izravnih konkurenata morao biti na poziciji broj 2.
Krenulo se s puno očekivanja i nade u prvo kolo u Velikoj gdje je Osijek praktično bio domaćin. Ipak, Croatia Sesvete je vodila do samog kraja i sreća je donijela bod, koji Osijek ‘ruku na srce’ nije ni zaslužio. Sesvećanima je to ostao jedini osvojeni bod u Velikoj iz 3 pokušaja. Nakon toga je svladana Cibalia, u utakmici u kojoj je najviše iznenadio podmlađeni osječki sastav. Upravo to je najveći dobitak, ali ne smije postati i alibi za neke buduće neuspjehe – jer nogomet se ipak igra za rezultat i dosta je više fraza ‘kako stvaramo momčad za slijedeću sezonu’.
Gostovanje u Zadru i Zagrebu je najbolje što prije zaboraviti, ali spoznaja da Osijek gubi dobijene utakmice, posebno na način da ključne karike osječke obrane griješe (autogol Smoje u Zadru i gol kroz ruke koji je Skender primio u Zagrebu) mogu donijeti samo brige za nastavak prvenstva.
Pobjeda protiv Varteksa je najsvjetlija točka početka prvenstva, ali slijedeća domaća utakmica ipak je odredila da se bodovni učinak u prvih 6 kola mora smatrati – neuspjehom. U ovoj se utakmici desio i niz sudačkih pogrešaka, od kojih je ona kod prvog gola bila ključna za ishod susreta(do tada je Osijek stajao dosta dobro), ali treba spomenuti da je i u Velikoj i u Zadru bilo pogrešaka na štetu Osijeka koje nisu isticane, a trebale su biti, kako je napokon napravljeno protiv Hajduka.
I kako grad koji ima toliko ljudi u sudačkoj organizaciji, toliko sudaca u 1.HNL može biti poprište takvih grešaka na štetu domaćina, koje uvijek dolaze u trenucima kada treba dignuti neki od nazovi-velikih klubova? Zašto Hrvatska televizija ne prenosi nijednom u prvih pet kola klub koji je lani završio 3. na tablici?

Dolaze dva teška gostovanja (KC i RI) u kojima Osijek mora tražiti bodove izgubljene u prvih šest kola, jer samo će tako na poziciju koja mu po ugledu, snazi, ali – hvala Bogu – i kvaliteti i pripada –> među prva 4 sastava HNL-a.
Još nismo vidjeli kakve su to južnoamerikanci došli u Osijek (Barrios i Luiz) i mogu li se izboriti za mjesto u prvih 11. Od Kneževića očekujemo da postane prava ‘desetka’, Miličević i Jugović samo neka nastave gdje su stali, a od osječke obrane da podsjeti na proljetne utkamice. Primorac je valjda naosporavaniji igrač Osijeka u zadnje vrijeme, ali s igrama proljetos i u početkom novog prvenstva sve je manje onih koji ga osporavaju, a i nestalo je konačno zvižduka na njegove poteze.
Kao joker će doći Vedran Nikšić, igrač koji će biti najveće pojačanje ovom timu.
Idemo Osijek!!!

Nova sezona (16.07.08)
Čitam što sam pisao u ovo vrijeme prošle godine… Mnoge su se stvari popravile u zadnje vrijeme, pa tako Osijek konačno igra u bijelo-plavim dresovima, prošle smo sezone konačno dobili Hajduk u Splitu. Završili smo na diobi 2.mjesta i samo su nas čudna pravila lige ostavila bez Europe. Sada se pitamo: kakvi ćemo biti ove sezone? Po netu ima nekoliko anketa s pitanjem ‘tko će biti prvak’, ali Osijek se nigdje ne spominje, kao da prošlu sezonu nije završio ispred ‘nuklearnog’ Hajduka i ‘atomske’ Rijeke kako su ih krstili novinari.
Pa kako ćemo proći ove sezone?
Malo nas je ohrabrila odvažnost Lončarevića koji je ipak izgovorio ambiciju da budemo bolji nego prošle sezone, što je donekle poništilo malodušnost koja je izbijala iz interviewa predsjednika kluba prije koji tjedan gdje je govoreno o nemogućnošću nošenja s klubovima koji imaju veći proračun(opet ponavljam-zadnje dvije sezone smo ispred Rijeke).
Za sada je otišao samo Pavličić i ako ostane tako uz moguću prodaju Skendera(za kojeg se nadamo da imamo zamjenu), Osijek bi morao nastaviti s proljetnim nizom, kada smo po bodovnom učinku bili odmah iza Dinama. Zato se možemo samo nasmijati prognozama kladionice koja Osijek stavlja na 7.mjesto po izgledima za osvajanje prvaka, čak iza Zagreba i Varteksa?

Dalekovidnica (02.04.08)
Bio je 31.10. i Osijek je igrao na Kantridi. Zbog čega je značajan taj datum? To je jedina utakmica ove sezone kada su osječki navijači mogli gledati svoj klub u gostima!
Ono što navijači klubova po cijeloj Europi imaju zagarantirano svaki drugi vikend, mi možemo doživjeti eto – jednom godišnje.
Ako bi se provelo neko istraživanje o broju navijača klubova u Hrvatskoj, Osijek nikako ne bi bio ispod 4. mjesta, po mom uvjerenju – bio bi i treći! Kako onda državna televizija zaobilazi utakmice Osijeka u širokom luku? Reći će Osijek smo prenosili protiv Dinama, Hajduka i Rijeke u Gradskom vrtu. Da, ali ti prijenosi su namjenjeni navijačima ekipe koje su gostovale. Osijek ne igra toliko loše u gostima i ne stoji tako loše na tablici da ga se tako ignorira. Zadnji primjer je utakmica s Dinamom u Maksimiru koja je trebala biti prenošena, da bi na kraju HTV promjenio odluku i odlučio se za utakmicu Hajduk-Slaven. Ako pogledamo činjenice, Osijek je prošle sezone završio ispred “moćne” Rijeke, možda će isto biti i ove godine. Nismo daleko ni od Hajduka. Zagreb, o kojemu se puno više piše i govori, je daleko ispod Osijeka. U čemu je onda problem?
Okrenimo se slijedećem vikendu i prijenosu “velike” utakmice između Zagreba i Varteksa, ne znam samo po čemu je ta utakmica zanimljivija od starog derbija: Hajduk-Osijek.
Navikli smo već da se Osijek ignorira u dnevnom tisku, pa i na televiziji, ali ovo je već previše!

Kuc, kuc! Ima li koga?(30.01.08)
Nevjerojatno je koliko malo informacija stiže o našem klubu do prosječnog navijača tijekom priprema.
Ako ne čitate Glas Slavonije(ili bijelo-plavi.com :)), onda ste osuđeni na totalnu medijsku blokadu.
Teško je razumjeti ignoriranje Večernjaka ili Jutarnjeg, nešto lakše ono od strane 24 sata, za koje NK Osijek ni ne postoji, ako ne igra sutra s Dinamom ili Hajdukom. Ali, zašto i NK Osijek sam ne krene agresivnije?
Vida je dospio u sve tiskane medije i bio prva vijest na index.hr-u, zato što je njegov lukavi zagrebački menadžer ubacio bubu u uho nekom novinaru. Naravno da informacija nije stigla iz NK Osijeka. Klub se ne bavi takvim stvarima, oni žele da ih se pusti na miru. Ali, prošla su vremena, kada se klub gradio samo na zelenom terenu, ako ga nema u novinama ili na TV-u, tko će ga doći gledati osim onih koji kao ja, tragaju za svakom informacijom o prijateljskom susretu, pretražujući internetske stranice klubova s kojim Osijek igra, umjesto da samo pogledam službenu stranicu kluba.
Što je uopće s tom stranicom? Krenulo se pompozno, sadržaja na početku nije nedostajalo, od podataka o utakmicama, igračima do slika s utakmica. Sada smo osuđeni na kratke izvještaje sa službenih utakmica, a one prijateljske se samo spomenu (ako i toliko).
Nije teško pogledati druge klubove i vidjeti kako se radi promocija, npr. došli su nam Vidaković i Vlaović, gdje su informacije o njima? Slike? Hajduk bi od njih već napravio zvijezde, o Dinamu da ne govorim. Dovoljan bi bio članak u Glasu i na službenoj stranici.
I još jednom, povratak na Intertoto, Osijek se nije prijavio zbog ‘neodgovarajućeg’ kalendara!? Je li mi to idemo na naslov slijedeće godine? Ili imamo dovoljno novaca? Ili su godišnji odmori za ljeto 2008. već rezervirani?

Ništa od Intertota (21.01.08.)
Osijek je ponovno izabrao ležerno odigrati proljetni dio sezone. Zadnji mogući poticaj k višem plasmanu, Intertoto kup – našem je klubu nezanimljiv. Naime, za ovo europsko natjecanje prijavili su se Rijeka, Slaven, Zagreb i Varteks, dakle sve klubovi koji su ‘oko’ Osijeka na tablici. Postavlja se pitanje za šta Osijek igra, koji je uopće motiv za igrače i navijače za proljeće? Ili naša uprava i trener znaju nešto što nezna Dalić, Jurčić, Besek ili nedajbože Blažević?
Navijači su svoj glas dali na ovoj stranici i jasno je što bi željeli: Na pitanje: Treba li se NK Osijek prijaviti u Intertoto kup, ‘Da’ je odgovorilo 92% ili 47 od 51 glasača. Negativan odgovor je dalo samo 3 glasača, a za ‘Kako trener odluči…” bio je samo jedan posjetitelj stranice. , ali tko još pita navijače?

Slavljenička godina?(26.12.07.)
27. veljače 1947. osnovan je naš klub. Koliko se pazi na datum osnutka, može se vidjeti iz činjenice da ni osječki navijači nisu znali točnu godinu osnutka (1945. ili 47.). Na kraju je rasprava na forumu završila s gornjim datumom, nakon čega se svima iznad glave pojavio upitnik, kada će biti proslava? Nažalost, taj upitnik stoji i dan danas, jer se prava proslava u obliku utakmice s nekim europskim klubom najavljuje na proljeće. Razlog kašnjenja je stanje travnjaka u Gradskom vrtu, koji je uništen pri obnavljanju atleske staze u jednoj tipično osječkoj priči s tužnim krajem. Nadamo se da i proslava obljetnice kluba neće završiti na sličan naćin….
Za najljepši trenutak u godini pobrinuo se jedan istinski navijač Kluba Dragutin Kerže, obljavljivanjem prve monografije – Biblije Kluba: Naprijed naši Bijelo-plavi!
Naši nogometaši su nažalost ovu godinu plivali u prosječnosti, s povremenim bljeskovima, kako pozitivnim (Cibalia 5.1, Međimurje 6:1), tako i negativnim (Zadar 1:5). Trenutni plasman na tablici (5.mjesto) ne izgleda tako loše, ali kada se pogleda zaostatak za drugim, trećim i četvrtim klubom ili ne-daj-Bože prvim, situacija je drukčija. Niti prednost pred klubovima koji plasirani u donjem dijelu tablice ne izgleda ohrabrujuće. Ipak, Osijek ponovno ima nekoliko mladih igrača koji ulijevaju povjerenje, ali za neki veći uspjeh u tekućoj sezoni je več kasno – Osijek je ekspresno ispao iz Kupa, a drugo mjesto i Kup UEFA je nemoguća misija.
Za slijedeću godinu, osim spomenute utakmice za obilježavanje obljetnice kluba, proslavu najavljuje i Kohorta koja slavi 20 godina i koja će sigurno to dostojno obilježiti!

Sezona gotova u listopadu(27.10.07.)
Prošli utorak, Osijek je ispao iz Kupa Hrvatske u Vinkovcima, s tim je sezona za NK Osijek, bar što se tiče rezultata koji će se pamtiti – završena!
Dva gola koja su Vinkovčani utrpali u Skenderovu mrežu, dovoljna su za pozdravljanje s ambicijama koje svaki navijač bijelo-plavih ima na početku sezone, a to su: finale Kupa ili jedno od prva tri mjesta u HNL-u. Ambicije osječke uprave su više-manje istovjetne, što stvar čini još tragičnijom, jer Osijek više nema šanse za Europom, osim ako ćemo neku nadu za dohvatom Intetota zvati Europom. Rijeka je ispala iz Kupa, a kako stvari stoje, ona će biti druga, Dinamo je zacementiran na prvom mjestu, a treći predstavnik Hrvatske biti će finalist ili osvajač Kupa.
I tako je Osijek svoje ambicije za ove sezonu uprskao već u listopadu. Ono što nam preostaje su utakmice u kojima će Osijek pokušati pomrsiti račune drugima, a nekakav uspjeh za pamćenje ćemo morati sačekati bar još jednu godinu. Od ekipe koja več nekoliko sezona igra zajedno i ima neke od najboljih igrača u HNL-u, kao što su Skender, Jukić i Pavličić, koja ima bar dva velika potencijala (Vida i Nikšić) ipak se očekivalo više..

Priča o English Kohorti
Sve je počelo kada su 2 engleza, sjedila u plymouthskom pubu i polako ispijajući pivo pregledavali u novinama tablice europskih nogometnih liga. Odlučili su početi navijati za zadnji klub na tablici 1.hrvatske nogometne lige. Bilo je to ljeto 2005.godine i Osijek je bio zadnji na tablici jer je izgubio u prvom kolu 0:6 u Splitu kod Hajduka. Proširili su priču svojim prijateljima koji svi navijaju za različite engleske klubove – ovako su mogli svi navijati za jedan klub – te počeli pratiti rezultate Osijeka. Prateći Osijek shvatili su da ipak nisu odabrali najgori klub u Hrvatskoj(Hvala Bogu).
Vidjeli su ovu web-stranicu i raspitali se za informacije o gradu i klubu. Već u zimu su bili u Osijeku i gledali slavonski derbi Osijek – Cibalia. Utakmica nije bila ni dobra ni kvalitetna, završila je 1:1, a četvoricu engleza se najviše dojmio naš ‘internacionalac’ Lopes. Prije utakmice vidjeli su prostorije Kohorte, a poslije VIP ložu NK Osijeka, gdje su dobili i dresove kluba od strane sp.direktora. Bili iznanađeni dočekom koji ih je dočekao i obećali su doći opet. Čak su se i pojavili na stranicama Glasa Slavonije slijedećeg dana. Nastavivši pratiti NK Osijek, shvatili su ono što mi svi već odavno znamo – da nije lako biti navijač ovog kluba.
Slijedeći dolazak desio se idućeg ljeta kada je Osijek igrao s Dinamom. Nakog pobjede nad Hajdukom onim golom Vitaića u zadnjim sekundama, očekivalo da Osijek pruži kakav-takav otpor Dinamu, ali to se nije desilo i englezi su odgledali žalosnih 0:4. Na stadionu se toga dana svašta dešavalo i trebalo je mnogo objašnjavanja, zašto je Kohorta otišla, što se desilo, dešava li se to često i sl. Dečki su utjehu za poraz kao i prvi put kada su bili u našem gradu potražili u kafićima i klubovima u Tvrđi, koji su im više svidjeli od zagrebačkih koje su vidjeli dan poslije.
Naši su englezi počasni članovi Kohorte (za sada ih ima ukupno 6) i redovno se raspituju za NK Osijek. Da je Osijek u nekoj boljoj poziciji ili da je igra bolja, možda bi i ove jeseni došli, ovako će sačekati proljeće za dolazak u Osijek i šansu da konačno vide pobjedu Osijeka. Kada bi Osijek bio povezan sa svijetom na odgovarajući način (zraćnom lukom), sigurno bi dolazili i češće, ovako im se put pretvara u avanturu jer su već dolazili ili odlazili preko Budimpešte, Ljubljane i Zagreba.

Novinarsko podcjenjivanje Osijeka (22.09.07.)
Izašao je novi mjesečnik “Prva liga”. Naslov mu govori da bi se trebao baviti prvoligaškim klubovima – nije baš tako. kao i sve HR tiskovine, opet je HAJDIN na prvom mjestu, a nakon njih potencira se Rijeka(još nekako ok), ali Slaven I Zagreb. o Osijeku u cijelom časopisu postoji jedan redak i to kakav!
U tekstu T.Židaka “Sanader i Bandić komandiraju HR nogometom” ovaj je novinar HR nogomet svrstao u 5 vrijednosnih kategorija. Ne znam tko mu daje pravo za tako nešto, ali pazite:
U prvoj je naravno svemirski, europski, nedodirljivi Dinamo, druga kategorija je Hajduk i Slaven??? Kao Slaven ima dobro financijsko zaleđe, pa se plaća redovito. Pa kakav je zaključak?
Treća kategorija su Rijeka i Zagreb, a četvrta svi ostali. Evo citata: ” Četvrta kategorija su ‘prosjaci’, klubovi, čije su ambicije kao jahanje na valovima, malo su iznad, malo su pod vodom. Određenu perspektivu ima Osijek, koji je uvijek imao jaku omladinsku školu, a ostale momčadi su osuđene na borbu za opstanak, bez obzira na to imala liga 10,12 ili 16 klubova.”
Ovakav tekst ne samo da vrijeđa NK Osijek, od igrača, uprave do navijača, nego i govori o neupućenosti koja vlada u našim medijima i statusu koji NK Osijeka tamo ima. Jeli Zagreb puno bolji od Osijeka zadnjih sezona? Rijeka je bila ispod nas prošle sezone. Slaven je iskočio prošle sezone, ali smiješno je reći da su oni neka ‘druga ‘kategorija’. Osijek je tako proglašen prosjakom.
Žalosno i uvredljivo.

Petarda u Zadru (26.08.07.)
Nakon “velikih iskušenja” s jačim ekipama u prvim kolima, došlo je vrijeme da se Osijek pokaže i protiv onih koji su, kao slabiji. I krasno je počelo… Nakon Slavena, mislili smo, važna je pobjeda – tek je prvo kolo. Onda minimalno protiv Varteksa, iako je Osijek duuugo imao igrača više – nema veze, pobjedili smo u gostima (kasnije se pokazalo da taj Varteks ne može nikog pobjediti). Protiv Hajduka smo igrali dobro, ali su nam ukrali gol. Protiv Dinama su počeli pravi problemi, iako su oni puno kvalitetniji, ipak je Osijek trebao pokazati više. I sada kada treba početi nova faza, u kojoj će pobjede lansirati Osijek među prvih 3-4, evo prizemljenja, i to kakvog!
Sada se više Osijek ne čini kao ekipa za vrh tablice, nego je opet ona ista vreča za napucavanje bez ambicija, kakva je zadnjih 4-5 sezona.
Kako uopće sebe natjerati na istočnu tribinu Gradskog vrta iduće subote, nakon ovoga. Jedina isprika koji bi igrači mogli napraviti, nakog ovakve sramote je da pobjede Inter s gol-razlikom koja će biti veća od ove u Stanovima. Jer Osijek je več nakon 6 gola, pet golova u minusu ako gledamo samo gol-razliku.

Kako pobjediti u Splitu? (13.08.07.)
Ove subote Osijek je gostovao na Poljudu i nadigrao svog protivnika. Čak se i u radijskom prijenosu mogla ćuti slićna rečenica, ali na HRT-u nije bilo objektivnosti. Čak je i gol Osijeka, koji je čini se, regularan, nekako stidljivo dodan u izvještaju, bez ikakvog komentara od starog splitskog novinarskog asa, koji sigurno ne bi tako šutio da se isto dogodilo na drugoj strani.
Iako se očekuje Hajdukov dvoboj s Sampdorijom, ipak je nevjerojatna šutnja o ovom derbiju kola u hrvatskim medijima. Hajduk se provukao, koga briga za Osijek?
Još je jedna činjenica na koju upućuju oni koji su bili na utakmici. Stari osječki prijatelj – sudac Svilokos(sjetimo se samo ponavljanja penala na Maksimiru)nije sudio prekršaje koji su bili u zoni šuta za osječane, a gol za 1:1 sam već spomenuo. U HNL-u se takav kriterij i može očekivati za sve goste na Poljudu ili Maksimiru. Jedina moguća šansa za Osijek u takvim susretima je izravni prijenos, ali HRT-u je zanimljivija utakmica odigrana pred 800 gledatelja između posrnulog Varteksa i Ćirinog Zagreba koja nije imala ni okusa ni mirisa. I kako onda pobjediti u Splitu? I kada je Osijek bio jači, odlazio je iz Splita bez bodova, jer Hajduk ne ispušta samo-tako bodove kod kuće. Ljestvica sada pokazuje da je Osijek tek 6. Ipak, svi znamo da od takvog Hajduka, Osijek nije nimalo slabiji, a bome ni nekvalitetniji.

Kako izgleda dres NK Osijeka? (23.07.07.)
Odgovor na ovo pitanje je jednostavno: bijelo-plavi. E sad, jeli moguć malo detaljniji opis? Nije.
Osijek je zadnjih godina promjenio dosta kombinacija dresova. Krajem devedesetih, nosila se čisto bijela kombinacija, a rezervni dresovi su bili nostalgičarski – kakve je Osijek imao krajem šezdesetih: crveno-plavi. U toj kombinaciji je odigrana i najvažnija utakmica u dosadašnjoj povijesti kluba. Nije Dumitru Mitu zabio gol u sudačkoj nadoknadi ’99 na Maksimiru, ni u bijelom, ni u plavom dresu, već u – crvenom. Nakon te utakmice su crveno-plavi dresovi odbačeni pod ‘nesretni’ jer su kao oni krivi što je Beširević promašio penal na toj utakmici i što se Osijek toliko mučio s puno slabijom Cibalijom.
Onda je došla ‘velika’ sezona 2000. kada je Osijek nosio potpuno bijelu ili potpuno tamno-plavu kombinaciju. Nakon toga, se išlo na bijelo-plavu kombinaciju, gdje je plava crta po sredini(kao kod Ajaxa) podsječala također na dresove kakve je Osijek imao jedno vrijeme u sedamdesetima. Prošle smo sezone, Osijek gledali u totalno bijeloj ili totalno plavoj kombinaciji, a ova je sezona počela bijelo-plavom kombinacijom majice i gačica.
Mnoge je europske, pa čak i hrvatske klubove, lako prepoznati na TV-u na prvi pogled. S Osijekom nije tako. Zato bi trebalo doći vrijeme kada će Osijek imati uvijek iste dresove, pa bila to 2. ili 4. kombinacija sa slika. Možda se može ići i drastičnije pa totalno promjeniti dresove u prugaste(vodoravno prugaste je Osijek imao sredinom devedesetih) ili bar ustaliti jedan dres nekoliko sezona.
Rezervni dres je malo tamno-plavo, malo svijetlo-plavi, malo crveni. Zašto rezervni dres ne bi bio npr. boje Slavonije: plavo-crveno-plavo? Na kraju, Klub se uvijek može obratiti navijačima, može se ponuditi nekoliko kombinacija, pa neka se navijači očituju.

Što očekivati od nove sezone? (17.07.07.)
Prije svake nove sezone, Osječki navijač si može postaviti pitanje, ima li šanse za borbu za Europu ove godine?
Ako momčad ostane kakva je danas, znači sa svim igračima iz prošle godine + nekoliko novih igrača koji su za sada bliži klupi nego prvoj postavi – Osijek bi mogao u borbu za 3.mjesto.
Dinamo i Hajduk izgledaju nedostižno, pa će svaka pobjeda protiv njih, kao prošlosezonska pobjeda protiv Hajduka u zadnjoj minuta golom Vitaića – biti veliki uspjeh.
Zagrebu sezona sigurno nije počela lijepo, pa bi ostali ‘vječiti’ pretendenti na 3.mjesto – Osijek i Rijeka – ove sezone mogli biti bliže cilju.
Neke su stvari u klubu počele pomicati, pa tako možemo kupiti klupski dres i možemo trenere i igrače vidjeti u koliko-toliko jednoobraznim kompletima. Istina, Osijek još uvijek ne igra u bijelo-plavim dresovim, pa bi djeca koja su počela dolaziti na stadion tek posljednjih godina, mogla naučiti da je Osijek bijeli, a ne bijelo-plavi kakvim ga pamte stariji.
Gaf koji se desio u Belišću je nevjerojatan. U međunarodnoj utakmici, Osijek je igrao u dresovima Belišća jer nisu ponijeli rezervnu garnituru! Da bi klub bio ozbiljan i da bi takvim shvaćali, krenuvši od protivničkih navijača, sudaca, pa do nogometne organizacije – ovakve stvari se jednostavno ne bi smjele događati.
Što se tiče momčadi, vratari i napadači ne trebaju zabrinjavati, bar na papiru. Obrani ne bi škodilo jedno pojačanje, a vezni red je enigma do početka prvenstva i odlučivati će trenutna forma Šolića, Dinjara ili Vitaića.
Ukratko, možemo se moliti Bogu da i ova sezona ne bude olako protraćena kao prošla i da dosegnemo jedan od dva cilja koje svaki redovni hodočasnik Gradskog vrta priželjkuje: 3.mjesto ili finale Kupa.
Realno Osijek pliva između 3 i 6.mjesta, ali momčad koja je već drugu, treću sezonu skoro pa netaknuta, ipak daje razloge za optimizam.