Kraj priče ili… (10.11.12.) Svake godine, negdje krajem listopada ili početkom studenog dešava se slična stvar na terenima nikad dovršenog Gradskog vrta – Osijek završava s ambicijama za visoki plasman u prvenstvu. Jesmo li večeras svjedočili sličnoj priči? Osijek je ponovno prosuo bodove kod kuće i to protiv slabašnog Intera, a nakon poraza kući od Dinamovog privjeska Lokomotive. Što se dogodilo s ekipom koja je bila najveće iznenađenje prvog dijela prvenstva (nakon 11 kola)? Nagomilano nezadovoljstvo igrača zbog neisplata primanja? Sve zajedno, plus još jedna stvar – očiti pad forme cijele ekipe koja je u prvom dijelu jeseni izgledala nadahnuto i rastrčano – sada se više ne možemo podičiti s tim atributima… Osijek očekuju četiri teške utakmice i sučeljavanje s prvim susjedima u Kupu, brze i hitne mjere su nužne ako “Bijelo-plavi” ne žele dočekati zimsku stanku u donjem dijelu ljestvice: – vratiti Kvržića iz mrtvih (i Leškovića) Još jedna nova sezona (16.07.12) Osijek je u problemima kao i svake godine od kad znam za sebe. Besparica i učmalost drže ovaj klub za gušu već barem 30 godina, kao prokletstvo koje je netko bacio tamo negdje krajem sedamdesetih kada je Osijek ulazio u prvu ligu. Kao da je netko prokleo: “budite u prvog ligi, ali sreće nećete imati”. I nema tu sreće, razveseli nas prosječno 1 ili 2 utakmice kada natrpamo Zadar ili se poigramo s Cibalijom, ali i dalje je Osijek sve ono što ne bismo htjeli: prosječni neambiciozni hrvatski prvoligaški klub. I što očekivati ove godine? Ako ćemo optimisično, Osijek konačno ima tvrdu obranu sa Smojom, Vrgočem, Leškovićem, Lekom. Imamo i nekoliko iskusnih igrača koji bi trebali zaigrati u boljoj formi, kao Ibriks, Jugović ili Miličević. Imamo i standardno dobrog Šoršu i odličnog Peroševića. Neki igrači tek trebaju “eksplodirati”, kao Pušić ili Kvržić, a neki tek trebaju “u vatru” kao plejada od koje se jako puno očekuje: Pongračić, Dugandžić, Aleksić, Petrović. Kad bi ova ekipa krenula dobro i kada bi se sve lijepo posložilo, sve bi bilo moguće, možda i neka lijepa jesen u Gradskom vrtu. Ali ovo je ipak NK Osijek i svi znate što mislim pod tim. Svi vi koji ste zanijemili nakon 5:1 u Pragu prije 11 godina ili nakon 3:1 u Zagrebu prije 2 mjeseca. Da, mogli smo u europsko proljeće, a mogli smo i vratiti Dinamu za dva desetljeća ponižavanja. Mogli, ali nismo… Zato je realnija pesimistična prognoza. Osijek nije doveo pojačanje, kao ni zadnjih godina, a kakvi smo bili zadnje dvije sezone u HNL-u svi znate: dva “prekrasna” osma mjesta. Zato od Osijeka ne treba ništa očekivati, jer svaki put kada se ponadamo, stiže nova pljuska, Početak nove sezone (19.07.11.) U sezonu se ulazi ne očekujući ništa, čak ni navijači ne vjeruju previše u neki europski iskorak. Potpuno očekivano, jer prošle je sezone je ova ista ekipa, završila na sredini slabašnog HNL-a. U drugom slučaju čeka nas nova brza promjena trenera, pa novo uigravanje i alibiji do kraja polusezone… Ali na to smo već navikli (nažalost)… Play Off u HNL-u? (01.05.11.) Prvak se zna. Jedan putnik u Europa-Ligu je dobijen u Kupu, a drugi se traži između Splita i intera. Strašno malo gledalaca i opća apatija glavna su karakteristika HNL-a. I kako to promjeniti? Vrlo lako, treba samo primjeniti model koji imaju druge zemlje. Dva su rješenja: Liga Kup ili još bolje: Doigravanje za Europu. Liga Kup bi bio natjecanje prvoligaša koji bi igrali u četiri grupe, pa bi pobjedinici igrali polufinale i finale, pobjednik bi išao u Europa Ligu. Doigravanje bi ponudilo bolje rješenje, momčadi od 3. – 8. mjesta ili 3. – 6. razigravale bi za jedno ili dva mjesta u Europa Ligi. U tom slučaju ne bi pola lige igralo bez motiva zadnjih 10 kola prvenstva, a i gledatelji bi došli na svoje. I momčadi od 9. – 13. mjesta razigravale bi za opstanak. Svaki klub u HNL-u dobio bi motiv za igru, koji bi privukao gledatelje. Ne otkrivam “toplu vodu” nego samo spominjem model kakav je na snazi u nekim europskim zemljama, nor. Belgiji. Sigurno gospoda u Udruženju Prvoligaša i u HNS-u znaju za taj model, zašto ga ne primjenjuju? Jeste li zadovonji ovakvim HNL-om??? Kako smo postali toliko loši? (20.03.11.) Dakle 7.3.1992. sjedim na sjeveru Poljuda i gledam kako se Osijek poigrava sa Šibenikom i srećem dva poznanika, pa zakljućujemo kako smo jedini “gostujući” navijači. Bilo nam je posve prirodno i normalno da Osijek gazi Šibenik, klub o kojem smo do tada čitali negdje iza sredine Sportskih novosti, iza nekih sitnih naslova koji su govorili o nižim ligama. Izgledalo je tada, da navijamo za klub koji će biti div u novom HNL-u. Klub koji je 15 godina prije bio stalni član prve lige i time hrvatskog top 4 sastava koji bio trebao drmati novim HNL-om. Sada, skoro 20 godina kasnije, vidim da sam bio u krivu. Nažalost. Gdje su otišle te godine? Kako se dogodilo da je postalo prirodno gubiti u gostima kod Šibenika? Ili pustimo Šibenik, pa uzmimo recimo Karlovac? Osijek je te 1992. igrao samo sa svojim igračima, igračima koji su potekli iz osječke škole. Što se dogodilo s tom školom da izbacuje igrače koji više nisu na toj razini? Hm.. Povratak u sadašnjost – sezone je od jučer definitivno gotova! Ako vas u svakoj sezoni zanima (kao mene), može li Osijek do Europe, možete prestati pratiti HNL do srpnja. Osijek je zaostao za 3. mjestom i bliže smo zoni ispadanja nego zoni ulaska u neko pretkolo lige UEFA. Ostalo je još 8 utakmica do kraja sezone, ali te utakmice mogu donijeti samo uigravanje ekipe za novu sezonu, ili u najgorem slučaju: grčevitu borbu za opstanak. Osijek je trenutno deseti, ako tako ostane do kraja sezone, biti će to najlošiliji plasman “Bijelo-plavih” u povijesti, pa se nameću pitanja: Što se dogodilo s klubom s početka ovog teksta, klubom koji se bez problema poigravao s malim klubovima, prije nego li je i sam u zadnjih desetak godina postao tako malen??? Tri utakmice u Turskoj (02.02.11.) Gledajući postave koje su nastupile na tim susreta, za sada se može zaključiti slijedeće: Na vratima je siguran Kardum, a Karačić je u drugom dijelu susreta s Gruzijcima isprobavao i mladog Mikulića. Na stoperskim mjestima su izgleda prvi par Smoje i Vrgoč koji su počeli u sve tri utakmice, njihove zamjene su Čaušić i Lešković. Mjesto zadnjeg veznog ostalo je vlasništvo Pušića kao i u jesenskom dijelu sezone, a zamjena mu je pomalo neočekivano – Gavrić, vjerojatno zbog izostanka Kurtovića. Na bokovima su Pelaić (dok se nije ozlijedio) i Lukačević, mjenjaju ih Ibriks i Bubalo. U veznom redu su Jugović, Šorša i Špehar(počeli protiv Victorie), ali za mjesto u prvih 11 bore se i Pavličić, Kvržić i VIdaković(počeli u drugoj utakmici). Napački dvojac tražit će se iz četverolista Miličević – Barišić – Prijić – Maglica, za sada najbolje stoji Prijić koji jedini postigao pogodak. Nakon tri susreta pogotke su postigli: Prijić, Špehar i Šorša, asistenti su bili Jugović, VIdaković, Šorša i Prijić(za autogol prptiv Dinama). Lako je vidljivo da za svako mjesto konkuriraju dva igrača, ali i najviše neiskustva Osijek ima tamo gdje je najpotrebnije baš iskustvo – u obrani. Smoje će bez sumnje biti na visini, ali uz njega su igrači s jako malo HNL utakmica u nogama. Jedino pojačanje o kojem se šuška je moguće dovođenje jednog napadača, a iz napadačkog učinka lako je vidljivo da je novi napadač itekako potreban! Za sada jedino Prijić zabija. Slijede još dvije utakmice u Turskoj, s Cracovijom i Lechijom, a onda ćemo ih moći vidjeti u Gradskom vrtu na “generalci” s trećom momčadi madžarske – Kaposvarom. Treća opcija? (18.12.10.) Danas, 20 godina poslije stadion nam je uređeniji, ali još je nedovršen. Utakmice su lošije, Osijek igra s dvostruko slabijim protivnicima, ali slabije i prolazi. Na tribinama je bar dvostruko manje ljudi, a odnos s “bratskim” klubovima? E, to je priča! S klubom koji je najsličniji Osijeku po trediciji, možda i po jačini i po veličini grada i navijačkoj vojsci koja stoji iza njega – znači Rijeci, Osijek nema nikakvih dodira. Naši dječaci igraju Kvarnersku Rivijeru i to je valjda ta suradnja dvaju klubova. Navijači su ratnoj nozi i nije više idilično kako je nakada bilo, ali to valjda mora biti tako. Jedino što je dobro su međusobne utakmice koje su uvijek zanimljive, s puno golova i preokreta, šteta što i mediji nisu prepoznali ovaj “mali derbi”. Hajduk je u ovih dvadeset godina nedodirljiv u Splitu, možda i zato što je na Poljudu uvijek, ali uvijek guran od sudaca. Bar možemo reći da u Gradskom vrtu imamo kakvo-takvo ok suđenje protiv Hajduka, pa nekada tu i bude bodova za isfrustrirane osječke igrače i navijače. Dinamo nas melje. Tako nije bilo prije 20 godina. Vlatko Marković je bio crven od bijesa kada je dobio po repu u Osijeku i sijao je otrovne strelice kakve jedan gospodin ne bi trebao nikada reći. Mislio je valjda da će mu Osijek pustiti. U zadnje 4 utakmice s našim prvakom, svirano im je 5 penala! Što još reći, možda samo istinu, da je trebalo suditi samo jedan… Navijači Osijeka(bar je tako na forumu ove stranice) zato ne navijaju za neka HajDin-ovska proljeća u Europi, ne, ne… I onda dolazi skuština HNS-a gdje se odlučuje između dvije struje koje vode dva najveća kluba. Treća struja ne postoji. Osijek je zastupljen s najviše ljudi, ali imaju li oni veze s našim klubom? Je li reprezentacija odigrala kvalifikacijsku utakmicu zadnjih godina u Osijeku? Je li Osijek uopće u planovima za nešto slično? Je li Osijek dobio kakvu opipljivu pomoć u rješenju infrastrukture? Predsjednik Osijeka je bio među skupštinarima u ulozi predstavnika Udruge prvoligaša i imao je pravo na svoj glas. Zašto ne postoji treća opcija? Zašto osim HajDin-a nema nikoga? Ne moramo biti jaki i ne moramo pobjeđivati na travnjaku, ali mogli bi krenuti svojim putem! Prošlih 10 godina nije nam donijelo ništa! Niti jedan trofej, niti jedna utakmica u Europi, bez sreće i slavlja na Gradskom vrtu… Ne može nas odlazak iz nečijeg zagrljaja koštati ničega, kada ništa nismo ni dobili. Ili može? Novi šamar? (12.10.10.) A Osijek je u zadnjih 18 godina uvijek igrao hrabro, čvrsto, ali većinom to nije bilo dovoljno. Najčešće bi se u utakmicu prebrzo umiješao “djelitelj pravde” koji bi jasno pokazao da domaćin ovdje nema što tražiti, pa bi osječkim igračima bili suprotstavljeni “supermeni” koji smiju udarati i gurati bez kazne, ali isto im se ne smije vratiti. Bilo je i poništenih golova i Bog-zna-koliko nepostojećih penala za goste i sve su to razlozi zbog kojih se onima kojima je NK Osijek pri srcu, želudac okreće na spomen Dinama u Gradskom vrtu. Ove sezone Osijek ne igra dobro i nanizanio je dosta kikseva protiv klubova koji su se morali pobjediti. Porazi u slijedeće dvije utakmice, s Dinamo i Rijekom, bacili bi “Bijelo-plave” među davljenike koji se bore za opstanak, predaleko od priželjkivane Europe. Zato Osijek ne bi trebao kalkulirati već krenuti na pobjedu i dokazati i sebi, ali i svojim navijačima da su sposobni za velike stvari – već ove subote! Može li bolje? (10.09.10.) Imamo li se pravo nadati boljem u ovoj sezoni? Od novih igrača, Smoje je standardan, Lukačević još nije pokazao što očekujemo, Pelaić opet ne igra, a Krvžić je donio jednu pobjedu(ali svejedno sjedi na klupi). Sve ovo govori da ne trebamo očekivati pomak ove jeseni, te da zimski prijelazni rok mora ponuditi jedno ili dva “veća” imena u rubrici “Dolasci u Gradski vrt”. Svi znamo koliko je teško biti navijač našeg kluba, koliko to frustracije donosi i koliko godina čekamo na novi izlazak u Europu, svejedno: Nova sezona, novi NK Osijek! (23.07.10.) Osijek se pojačao za vrijeme prijelaznog roka i u svim analizama prije početka prvenstva ima značajnu ulogu, većina ga vidi i u borbi za Europu, neki čak kao sigurnog trećeg, a neki možda i u borbi za viši plasman (o tome ne smijem ni misliti). Otišli su igrači koji nisu puno igrali (Todorčev, Pavličić), te kapetan i vođa od prošle sezone (Vida), čiju će poziciju preuzeti prvo pojačanje Ivo Smoje. Listu pojačanja zaključuju Pelaić i Lukačević koji su također instalirani u početnu 11-oricu, pa se mora biti dojma da je osječka struka ovaj puta pogodila. U napadu nema novih lica, ali probuđeni Prijić i nadolazeći Maglica trebaju donijeti svježinu, ako prva 3 napadača zakažu (kao ovog proljeća). Ukratko, obrana je pojačana, bokovi su snažno nadograđeni, a sredina i napad očekuju nove mlade snage. Trebalo bi biti dovoljno za borbu sa Slavenom i Rijekom za Europa Ligu. Jeli dovoljno i za hvatanje u koštac s HajDinom znat ćemo već nakon drugog kola i gostovanja Hajduka u Gradskom vrtu. Osijek je ponovno snažan (za HNL prilike), Osijek ponovno ima ambicije, Osijek se konačno, nakon 10 godina, probudio! Grede, prečke, vratnice (07.03.10.) Dvije vratnice, dva boda – Barišićeva u Karlovcu i Šoršina u Gradskom vrtu, kako ide ona izreka: bolje se roditi bez one stvari, nego bez sreće. U eri Poklepovića, mislim da je bila ’99, Ivo Ergović je znao biti prekomandiran u vrh napada kada bi se kod kuće ganjao rezultat, izgledalo je nespretno, ali protivničke obrane su se tresle kada bi im došao “skakač” koji “čupa zemlju”. U ovoj utakmici, takav je bio Domagoj Vida koji je jedini samostalno poveo dvije akcije kroz sredinu. Možda bi čovjek u malo isturenijoj ulozi napravio više u trenucima kada se više nije imalo što izgubiti. Da ne zaboravim na suca koji nije vidio povlačenje kod gola, pa ruku gostujućeg igrača u njihovom 16-ercu, koji skraćuje utakmicu i iritira domaće navijače. Stara priča, na koju smo nažalost navikli. Zašto nitko osim osječkog trenera nije digao glas poslije utakmice? Zašto, kada vidimo tko sudi utakmicu, znamo unaprijed da nećemo pobjediti? Nakon dva poraza na startu, više se nema pravo na pogrešku. Međimurje je uspjelo izgubiti od Sesveta i red je da ih porazi klub koji ganja 3.mjesto. Ako već napadači ne zabijaju, neka Ibriks pogodi Domagoja u glavu, jednom po utakmici bi trebalo biti dovoljno…
Rezime jeseni (15.12.09.) Kada se u ovim sniježnim danima sjetim vrućeg ljeta i početka sezone u koju je Osijek ušao bez ijednog pojačanja, te obezglavljen bez najiskusnijih igrača, sjetim se prognoza u kojoj smo govorili o borbi za opstanak. Stvarno se u to vrijeme nije činilo, da Osijek može igrati zapaženu ulogu u prvenstvu. Hvala Bogu, bio sam u krivu. Najveće zasluge pripadaju treneru Steinbrückneru, koji je “izmislio” neke igrače za koje do kolovoza 2009. uopće nismo čuli. Nego da krenem redom, u prvom kolu nam je dolazio Hajduk, kojeg su bile pune novine i svi su već vidjeli punu Kardumovu mrežu u toj utakmici, ali se ispostavilo da je Osijek odigrao bolje i samo je nesretni autogol nekoliko minuta prije kraja upropastio slavlje(bilo je 1:1). U drugom kolu je uslijedilo nešto što dugo nismo vidjeli, naime Osijek se nakon 2:0 Šibenika na poluvremenu, vratio do 2:2 i to na gostovanju! Ova utakmica nas je zaintrigirala, jer je pokazala da momčad ima karakter. Prizemljenje je donio Karlovac koji je igrao kao i cijelu jesen – tvrdo, borbeno, na kontre i odnio nam tri boda s Gradskog vrta – s obzirom na seriju koja je uslijedila na domaćim utakmica i neka je 🙂 Novo posrtanje se desilo u Koprivnici (5:2), ali u slijedećem kolu Osijek se ponovno vraća u pobjedničku seriju. Inter je dva puta vodio na Gradskom vrtu, ali Osijek je ipak dobio 4:2. Gostovanje na Kantridi je moglo proći s punim plijenom, ali bijelo-plavi su na kraju ipak bili zadovoljni i s 1:1. Lokomotiva je pala s već standardnim rezultatom na Gradskom vrtu – 3:0. Sretna pobjeda u Varaždinu postavila je Osijek visoko na ljestvici. Osijek je od 20.minute imao igrača više i gol više, i držao je rezultat do 86.minute kada domaći izjednačuju. Ipak u 90′ Nikšić donosi zasluženu pobjedu. Ljepotica jeseni je utakmica sa Zagrebom, kada je Osijek zabijao, ali se Zagreb vraćao nakon grešaka bijelo-plavih i na poluvremenu je bilo: 3:3! U drugom dijelu, gledali smo odličnu predstavu Osječana i golove Kneževića i Miličevića koji su bacili navijače u trans, a NK Osijeku donijeli nastavak serije od 9 pobjeda u 11 utakmica. Slavonski derbi s Cibalijom je na kraju završio najpravednije – 1:1. Gostovanje na Poljudu je prošlo tragično – Osijek je pao 5 minuta prije kraja kada je dosuđen 11-erac(pogađate tko je sudio?) zbog Jugovićevog igranja rukom, za koje je Beusan kasnije rekao da nije za najstrožu kaznu. Dojam je da su dvije utakmice s Hajdukom ove jeseni bile i one najnesretnije, jer je u obje Osijek pao u zadnjim minutama. Zadnja utakmica jeseni u HNL-u, bila je dvoboj sa Šibenikom koji je Osijek nakon mučenja u prvom dijelu, ipak završio sa standardnih 3:0. U Kupu je moglo i bolje, nakon prolaza protiv Graničara u Županji i Intera u Gradskom vrtu(nakon produžetaka), Šibenik je sretno uzeo što mu se pružilo – došli su do gola u Osijeku nekoliko minuta prije kraja(1:1), a u Šibeniku su dočekali Osječane koji nisu bili u standardnom izdanju (sudio je veliki prijatelj kluba=1 jedanaesterac+1 crveni karton). Prvo ime bijelo-plavih ove jeseni je sigurno Domagoj Vida, koji igra u reprezentativnoj formi, a zašto već nije na Bilićevom popisu, nažalost svi znamo. Treba spomenuti da juniori i kadeti drže solidno 3. odnosno 4.mjesto na tablicama svojih prvenstava. Treba spomenuti i da se tijekom jeseni promjenio sportski direktor (novi je Dragan Vukoja), a spominju se i neka pojačanja koja trebaju aterirati tijekom ovog prijelaznog roka. O odlascima je još rano govoriti, ali igrači iz početne postave bi trebali ostati na svojim mjestima i na proljeće. Na kraju ostaje reći ono što svi očekujemo od proljeća – Osijek u Europi! Šteta samo što ovaj “zimski san” traje pre-predugo, pa ćemo se načekati do kraja veljače i prve utakmice s Karlovcem. Do tada ćemo se morati zadovoljiti s pričama o transferima i vijestima s priprema. NK Osijek 1987. (03.09.09.) Na golu smo imali Vladu Bilića koji je postao poznat u sezonama kada se nakon remija igralo na “Šajberove penale”, a poslije ga je zamjenio Miroslav Žitnjak. Kostić, Kasalo, Žeravica i Maričić u obrani + Žurka(Rumunj koji je bio na posudbi) i Oršolić – e da nam je sada ova ekipa pred golmanom! U slijedećim sezonama važnu su ulogu igrali još Janković i MIličević(dr.Mile). U veznom redu su igrali Džeko, Šmudla, Lukić, Karačić, Rakela, Kukurić i Steinbrückner. Već sam spomenuo dvojicu najboljih: Džeku i Karačića, ali valja dodati i Rakelu. Đorđe Ivković je jednom u komentaru utakmice na poznatom Sportskom pregledu rekao: “Ovaj prodor Džeke uz aut-liniju nas asocira na mogući izlazak Osijeka u kup UEFA” – na ostvarivanje ovog sna, morali smo čekati do sredine osamdesetih, ali često nas je držala takva euforija, stadion nije imao sjedalice, ni reflektore, ali imao je momčad koja u Gradskom vrtu nije dala disati nikome. U napadu su igrali Lepinjica, Jerković, Alar i novak u 1.ekipi Davor Šuker. To su bile godine prije pune afirmacije Šukera u čijim smo golovima uživali 89/90. ili Vlaovića u duetu s Mušićem godinu kasnije. Teško je reći što bi takva ekipa napravila danas u HNL-u, vjerojatno bi svojim iskustvom i pojedinačnom kvalitetom bila plasirana ne niže od 3.mjesta, bi li mogla više? Ja mislim da bi. Ovaj današnji Osijek trebao bi učiti od svojim prethodnika, a kazete s utakmicama bi se trebale vrtiti u karanteni prije domaćih utakmica. Ako nemaju kazete, neka pogledaju Osijek s kraja osamdesetih: prvi drugi treći četvrti peti šesti sedmi za ostatak me mogu kontaktirati 🙂 Bože, pomozi! (22.07.09.) Pripremne utakmice su ogledalo prošle sezone, kada imamo “pravog” protivnika (Eintracht) imamo i rezultat, ali kada se igra s manje atraktivnim protivnicima Osijek niže poraze. I zato su mnogi danas ljuti što Osijek nije doveo niti jedno pojačanje, a istovremeno nije zadržao ni jednog od igrača kojima su istekli ugovori. Da se razumijemo, nitko sretniji od mene, kada bi ova momčad u subotu pobjedila Hajduka i krenula u šampionski pohod, ali u to jednostavno nitko ne vjeruje. Anketa na ovoj stranici pokazuje da ljudi vjeruju u najlošiji plasman Osijeka u povijesti, a na forumu se prati koji će nam klubovi biti konkuranti u borbi za opstanak!!! Jesen 2001. je bila davno i zadnje utakmice NK Osijeka u kupu UEFA su daleko iza nas. Tih godina, kada smo redovno bili sudionici euro-natjecanja to nam je bilo sasvim prirodno i ni na kraj pameti nam nije bilo da čemo 8 godina biti bez izlaska u Europu (sramotu protiv Ethnikosa u Intertotu ne računam). Stoti put ponavljam nije lako biti navijač NK Osijeka! Vidimo se u subotu! Znamo da ništa ne znamo (28.06.09.)
Ne idem na utakmicu (02.05.09.) Ipak, slijedeća sezona će sve resetirati i čekam prvo kolo nadajući se da ću vidjeti puno novih lica u početnoj 11-orici bijelo-plavih. |
NK Osijek je ipak broj 1 (13.04.09.) |
Kako je izgledao prvotni nacrt Gradskog vrta ili što se dogodilo s Osijekom u posljednjih 30 godina? (31.10.08.) Naravno, da je rat usporio, unazadio i uništio osječke planove u svakom smislu, ali nije i ne može biti opravdanje današnjem mind-setu i omalovažavanju koje sami osječani imaju prema svom gradu. |
Marin Skender? (19.10.08.) |
Rezime prvih 6 kola (01.09.08) Dolaze dva teška gostovanja (KC i RI) u kojima Osijek mora tražiti bodove izgubljene u prvih šest kola, jer samo će tako na poziciju koja mu po ugledu, snazi, ali – hvala Bogu – i kvaliteti i pripada –> među prva 4 sastava HNL-a. |
Nova sezona (16.07.08) |
Dalekovidnica (02.04.08) |
Kuc, kuc! Ima li koga?(30.01.08) |
Ništa od Intertota (21.01.08.) |
Slavljenička godina?(26.12.07.) |
Sezona gotova u listopadu(27.10.07.) |
Priča o English Kohorti |
Novinarsko podcjenjivanje Osijeka (22.09.07.) |
Petarda u Zadru (26.08.07.) |
Kako pobjediti u Splitu? (13.08.07.) |
Kako izgleda dres NK Osijeka? (23.07.07.) |
Što očekivati od nove sezone? (17.07.07.) |