Predstavljanje

[hihmih]

[

Vukovarac, 16, na istoku od vrtića. Prva utakmica protiv hajduka kada me tata poveo tijekom hladne zime. Sve vas pozdravljam!

Iz Vukovara, 16. Prva tekma prije par godina(protiv Dinama). Lega me pozvao na tekmu i od tada sam se zaljubio u ovaj klub. I to je to.. Pozdrav svima!

Idemo moji!!!!!

Tvoja djeca?

[vu80]

ograđujem se od svih budućih upisa

[NK Osijek - Jarun]

[

Vukovarac, 16, na istoku od vrtića. Prva utakmica protiv hajduka kada me tata poveo tijekom hladne zime. Sve vas pozdravljam!

Iz Vukovara, 16. Prva tekma prije par godina(protiv Dinama). Lega me pozvao na tekmu i od tada sam se zaljubio u ovaj klub. I to je to.. Pozdrav svima!

Idemo moji!!!!!

Tvoja djeca?

Hahaha, ovo je dno dna. Koristit vlastitu djecu za skupljanje jeftinih političkih bodova..

[Centarhalf]

,..mogli bi svi tu napisati koju o svojim početcima,nebitno koliko dugo pisao netko tu ili koliko je poznat među većinom,čisto da razbijemo ovu trulu atmosferu koja vlada i vladat će sigurno još netko vrijeme,..eto,prozivam Mlađu i Egoskopa za početak,..

Bila je to mislim negdje 93´ ili 94´ - ne mogu sa sigurnoscu reci, uglavnom znam da su jos bila ratna vremena i da me roditelji cesto zbog straha nisu pustali na treninge. Bio sam tada jedan od karapandzinih pionira u Graficaru gdje sam napravio prve nogometne korake i zadrzao se mozda godinu dana dok nisam prepoznat iz NK Osijeka zajedno s jos nekim tadasnjim suigracima kao nekakav potencijal valjda. Ta epizoda u Osijeku nije bas najbolje zavrsila jer sam vec nakon kratkog vremena kao dijete na treningu zadobio tesku ozljedu zbog koje mi je doktor zabranio daljnje bavljenje nogometom na neodredjeno. Pauza je trajala dobrih 5-6 godina, no nikad vise nisam uspio stici do NK Osijeka, vec sam se uglavnom "rekreirao" po gradskim i izvangradskim nizeligasima sljedecih 7-8 godina dok zbog nove teske ozljede nisam potpuno odustao.

Na tom prekratkom igrackom putu mogu reci da sam upoznao, djelio svlacionice i igrao protiv velikog broja ranijih i kasnijih igraca NK Osijeka. Takodjer, s nekima od njih sam odrastao, s nekima djelio skolske klupe, s nekim predratnim igracima je moj otac odrastao i dijelio svlacionicu i puno je tu poznanstava i prijateljstava ostalo i do danas. Kad sam bio dijete baka i djed su bili kucni prijatelji s roditeljima jednog od, po meni, nasih najboljih igraca u novijoj povijesti, a u isto vrijeme u kuci preko puta njih je odrastao jedan od nasih bivsih igraca i trenera s kojim je moj otac na neki nacin proveo djetinjstvo.
Tako da onda nije tesko shvatiti ni ovu vezu koju danas imam s klubom.

Prva utakmica "na koju sam vodio starog" (on zbog opisa posla nikad nakon rata nije isao na utakmice) bila je Osijek-Belisce 3:2. Sjecam se da sam tada od nekoga dobio u to vrijeme popularne "pozivnice" i onda starog nagovarao 2 dana da idemo. Sad sam provjerio, to je bilo u sezoni 94./95. - sjecam se da smo vodili 3:0 vrlo brzo, a na kraju se spasavali i jedva pobijedili 3:2. Takodjer se sjecam da mi je stari **** sve po spisku jer je nedugo nakon pocetka utakmice pao takav pljusak da smo bili mokri do gole koze na tad jos uvijek golim betonskim tribinama Gradskog Vrta. Nakon toga bio sam prilicno redovan na svim utakmicama na koje sam mogao ici.

Danas lagano gazim cetrdesetu prilicno daleko od zavicaja, ali na stadionu sam kad god se ukaze prilika, a nerijetko i godisnje odmore planiram prema rasporedu utakmica kako bih uspio uhvatiti bar jedan derbi. Bez obzira na udaljenost, NK Osijek je i dalje svakodnevna tema i kod kuce i u svakodnevnoj komunikaciji sa onima s kojima sam odrastao. I tako ce vjerovatno ostati dok me bude

[Bijelo-plavi 4]

Prva utakmica ona već "legendarna" 2:1 pobjeda protiv Hajduka četvrtfinalista lige prvaka ili kako se tada zvala. Dva pogotka Špehara. Krenuo na zapadu s djedom, pa u onim "danima slave" jesenskog prvaka i europskih uspjeha selim s prijateljem na istok. Nakon toga nekoliko godina taborenja kluba u prosječnosti slabo dolazio na tribine, ali uvijek pratio sve u klubu i oko njega. Unazad 7-8 godina i onih godina borba za opstanak i ostanak ponovno redovit na domaćim utakmicama do danas na Istoku!

[NK Osijek - Jarun]

Jedna od rijetkih pozitivnih stvari ovih dana su mi novi forumaši. Svojim komentarima su podigli razinu komunikacije i dali forumu dodatnu energiju.

[AquariusOs]

Ufff... 51 godina. Sto reci... Matorac. Born and raised u Osijeku, (Jug II i Dgo). Sada na privremenom radu (do mirovine) u nasoj drugoj domovini, Republici Irskoj.
Jos pamtim kada me je deda uzeo pod ruku i odveo na moju prvu tekmu u Gradski vrt. Ni zapadne tribine nije bilo tada. Bilo je to za mene, malog klinca, nesto veliko. Mjesto u kojeg sam se zaljubio na prvi pogled. Obecao sam, sam sebi, da cu jednoga dana kada narastem biti nogometas i igrati na tom, za mene posebnom mjestu. I bio sam nogometas. Igrao, ali ne za Osijek, nego za juniore NK Zanatlije. Trenirali na Elektri, igrali domace tekme na starom grbavom terenu spidvej staze. Ajd, barem smo koristili svlacionice Gradskog vrta. I to je nesto...
Sjecam se navijanja na istoku prije Kohorte, cak i prije Torcide Osijek. Moje narandzaste spitke, prvih transparenata i zastave koju mi je mama sasila. Velikih utakmica kada su sve srednje skole skoro bile zatvorene, jer je vecina bjezala sa nastave srijedom, kada je bila tekma. Sjecam se gostovanja i putovanja u Beograd na finale kupa omladinca NK Osijek protiv Titograda i pobjede tamo. Kamenovanja naseg autobusa, tucnjave sa Delijama. Ono, uobicajeni folklor. I da Borac je tada pobjedio Crvenu Zvijezdu i osvojio kup. (Piksi promasio penal ).
I onda dodje rat. Odes u gardu i nogomet ti vise nije na prvom mjestu. Poslije je sve bilo sivo i sumorno. Nogomet vise nisam igrao, prve sijede vlasi su dosle. Osijek sam pratio, na utakmice dolazio ali ne vise na staro mjesto na istoku. To je postalo mjesto nove generacije klinaca, a mi stare prdonje smo se pomakli malo prema semaforu. I tako je to islo do odlaska za boljim zivotom u Irsku. Nije me dugo bilo u Osijeku i nadam se da cu doci na otvorenje Pampasa.
Sto reci za kraj? Vidio sam dobre igre Nk Osijeka, vidio sam lose, ali ljubav prema tom klubu i gradu je jos uvijek tu, u mojim bijelo plavim venama...

[Raven]

Pozdrav svima.
22 godine, u Osijeku od svoje 2. godine. Osijek sam povremeno pratio od malena, a u zadnjih par godina aktivno pratim klub i ovaj forum. Prva tekma sezona 2008/2009 protiv Dinama.

[Šmarn]

Pozdrav svim forumašima! Imam 49 god. i iz Osijeka sam.
Na prvu tekmu odveo me deda kad sam im'o 8 godina. Bilo je to negdje na kraju školske godine '81. Bila je to ona sezona kada smo igrali 2. saveznu ligu - Zapad. Sjećam se otatinih suznih očiju od sreće, valjda više nego nekog svog dječačkog ushićenja, budući da smo pobijedli, ako se dobro sjećam 8:0 neku Bosnu i osigurali povratak u 1. ligu, kolo prije kraja prvenstva.
Pamtim navijanje i prije Kohorte, vrijeme nastanka Kohorte, bježanje s nastave iz Emše srijedom, spitfajerice, prvu upaljenu baklju, navijačke kolaže, prve transparente, gostovanja…
Onda je doš'o rat, vojska, premještaji, Afganistan…
Sad sam u mirovini i redovito na Istoku, a ponekad i na nekom gostovanju.
Redovito pratim forum već 5 godina, ali evo ipak sam se tek sad registrirao. Veselim se razmjeni mišljenja.

[zrile29]

Baranjac, 46g, počeo aktivnije pratiti NKOs ‘92 , kada god mogu pogledam utakmicu uživo jer imam privilegij da nisam u tuđini, ponosan na podizanje dva mlada kohortasa… nadam se dugom i sretnom boravku na Pampasu…