Osijek u većini statističkih pokazatelja zaostaje za konkurencijom

Drugog vikenda mjeseca Veljače najdraži domaći nogometni cirkus vraća se u naš grad. Zimski se san polako završava, kao i zadnja prilika prvoligašima da pojačaju svoje momčadi za nastavak sezone. Par tjedana nakon završene polusezone, Imperija je očekivano ponovno dobila povjerenje lokalnih nogometnih stručnjaka i najavila mnoge promjene od kojih je često spominjana financijska pomoć prvoligašima oko infrastrukture zbog koje se otprilike najelitniji razred hrvatskog nogometa može igrati manje od NFL sezone. Novi i stari stanar Hilton hotela najavio je uz tu pomoć, još neke olakšice koje bi trebale omogućiti veći razvoj hrvatskog nogometa, ali to tek od iduće sezone. Povratak u sadašnjost donosi situacije gdje je jednog prvoligaša u roku od dva mjeseca napustila većina igrača, dok u drugom primjeru igrači čiste travnjak kako bi uopće mogli trenirati, ali prema riječima predsjednika HNS-a, takvo stanje je još samo ove sezone, već iduće će biti bolje.

Za to vrijeme, Osijek se sprema za prvi derbi ove kalendarske godine i nada se da će teren izdržati potrebne napore. Osječani mogu biti zadovoljni jesenskim dijelom sezone: europski dio sezone odrađen je iznadprosječnim rezultatom, ligaški otprilike kako se i pretpostavljalo dok jedina rezultatska zamjerka može biti ispadanje iz kupa pred domaćom publikom. Pošto je vrlo vjerojatno da će Osijek biti na kraju sezone pozicioniran između 2. I 4. mjesta, jedini vidljivi rezultat pomaka u osječkoj priči biti će napredak u igri. Stoga će ova analiza biti posvećena statističkim pokazateljima koja bi trebala pokazati gdje je trenutno Osijek u odnosu na konkurenciju i koliko bi trebao napredovati ako želi postići rezultatski iskorak nagodinu.

Trenutna ljestvica nakon odigranih 20 kola stavlja Osijek na treće mjesto, dva boda iza Hajduka i bodom ispred Rijeke. Prvoplasirani Dinamo je već odmakao 14 bodova i ta bitka čini se odavno izgubljenom, barem ove sezone. Ipak, podatci koje je objavio InStat donose pregled trenutne osječke situacije koja objašnjava kako je Osijek trenutno bliže ostatku lige nego Dinamu, Hajduku i Rijeci bez obzira na broj bodova na ljestvici.

Vjerodostojan prikaz osječke napadačke inferiornosti je broj zabijenih pogodaka i način kojim su to postigli. Kao što graf pokazuje, osim što Osijek ima ukupno najmanje zabijenih pogodaka, veliki nesklad u odnosu na ostala tri kluba očitava se u golovima iz pozijskog napada. Odavno su primjećeni osječki problemi sa distribucijom lopte i prelaskom iz prve u drugu trećinu terena, što ovaj pokazatelj dodatno podcrtava. Za razliku od protunapada, gdje osječka krila puno lakše dolaze do izražaja ili prekida i nekoliko dominantnih igrača kao što je Bočkaj, igra na postavljenu obranu i dalje je jedan od osječkih glavnih problema.

Još jedan pokazatelj u kojem Osijek trenutno zaostaje su udarci na gol protivnika. U odnosu na konkurenciju upućuju najmanje udaraca, sa najmanjim postotkom uz najveću udaljenost za postignuti pogodak. Nerijetko su prošlu jesen osječki nogometaši pokušavati pucati iz daljine zbog nemogućnosti kreiranja prilike bliže golu. Intrigantan podatak je najbolji Osijekov strijelac Hajradinović tek 21. u poretku, a još intrigantnije da je upravo on zadnjih pojačao klub.

Zaostatak u posjedu lopte nad ostala tri kluba ne treba uopće čuditi ako se zna osječki način igre koji se većinom bazira na izlasku preko krila kojima je cilj upošljavati napadača. U tome se ogledaju direktnija dodavanja, pokušaj brzog prijenosa lopte ali i deficit u kvaliteti ako je suditi prema trenutnom veznom redu Osijeka. Obzirom da se klub nije pojačao na tom ključnom dijelu terena za pozicijsku igru, ne treba ove polusezone očekivati veliki pomak u visini posjeda ili broju točnih dodavanja, osim ako u međuvremenu se nešto ne promijeni u kadroviranju.

Upravo podatak o broju točnih dodavanja po napadu i prosjeku dodavanja po metru govori u prilog osječkom direktnijem pristupu što se tiče izgradnje napada. Brojke u odnosu na konkurenciju nisu izražene, ali i dalje odaju dojam da Osijek zaostaje i u tom pogledu za ostatkom. Za očekivati je da će broj pokušaja ključnih dodavanja porasti jer je Hajradinović prošao cijele pripreme i trebao bi igrati glavnu ulogu u prijenosu lopte prema zadnjoj trećini.
Ovo su jedni od neslužbenih podataka kako Osijek još nije prihvatio ulogu ekipa koja mora dominirati terenom, odnosno koliko i dalje uživaju u statusu outsidera, branjenje u bloku i protunapadima.

Sasvim je jasno da je Zekić odlučio izvući maksimum iz ovog sastava koristeći njihove najveće prednosti. Inferiornost u gotovom svim pozicijskim pokazateljima pokušava se nadomjestiti povećanim brojem ubačaja i skok igri, što je sasvim logično kada u ekipi postoji nekoliko elitnih igrača za ubačaje kao što su Barišić i Hajradinović. No, statistika pokazuje da Osijek ni na tom “domaćem” terenu ne dominira dovoljno da bi to prikrilo manjak kreativnosti i kvalitete u sredini. Relativno uvećan broj ubačaja ne donosi dovoljno, pogotovo u utakmicama kada moraju probijati blok protivnika. Barišić je na vrhu igrača po broju ubačaja ali suigrače mu ne kreiraju dovoljno prilika da bi mogao više istaknuti tu kvalitetu. S druge strane, Bočkaj ima 0,7/4,7 što ga svrstava na začalje od samo 15% točnih ubacivanja.

Osijek ne dominira ni u duelima, što bi se očekivalo za ekipu koja igra relativno puno u zraku. Osijek je na 51%, Rijeka na 54% a Dinamo na 57% osvojenih zračnih duela, dok na zemlji Osijek je izjednačen sa ta dva kluba sa 51%, dok je ispred njih Hajduk sa 54%. Osijek također ima najveći nesrazmjer u broju počinjenih i pretrpljenih prekršaja, što proizlazi iz negativnog odnosa prema posjedu ali i nedovoljnoj agresivnosti u reposjedu, pogotovo protiv slabijih protivnika.

Kako je onda Osijek 3.?

Postoje tri razloga: prvi je odličan score protiv ekipa sa vrha, gdje se Osijek puno bolje osjeća kada ne mora napadati. Osijek je time, osim što je sebi zaradio bodove, istodobno ih uzeo ekipi sa kojom se direktno bori za vrh. Drugi razlog je ispodprosječna riječka sezona, što i nije toliko začuđujuće jer je Rijeka tijekom jeseni igrala i skupine Europske lige, imala nekoliko krucijalnih odlazaka koje nisu uspjeli nadoknaditi ali čak i sa tim otegotnim okolnostima, Riječani su samo jedan bod udaljeni od trećeg mjesta. Zadnji razlog je sve veći jaz između “velike četvorke” i ostatka lige, tako da sva tri kluba iza Dinama nemaju se razloga brinuti hoće li osigurati vizu za Europu osim ako im planove pokvari Lokomotiva osvajanjem kupa, ali to je malo vjerojatno.

Zaključak

Osijek bi u novoj polusezoni trebao imati dva cilja: prvi je ostvariti minimalno treće mjesto, zbog duljeg odmora i veće prilike za uigravanje. Drugi, možda i važniji cilj trebao bi biti napretak u tehničkim i pozicijskim pokazateljima gdje Osijek osjetno zaostaje za konkurencijom. To se barem za sada ne vidi na ljestvici zbog gore navedenih razloga, ali svatko tko je pogledao Osijek, brzo shvati zašto ne uspijevaju probijati slabije ekipa kada stanu u blok i rade ono što Osijek radi kada igra protiv Dinama ili PSV-a. Stoga je zaključak napisan prije par mjeseci. Zekić je imao dovoljno vremena pronaći načine kako pobošljati igru prema naprijed, ali samo do određenog dijela, jer ova ekipa ima vidljive limite i pravo je čudo što uprava i sportski direktor barem do sada nisu bili aktivni na tržištu, čak i pod cijenu prodaje vitalnog igrača.

BruceWayne

Original tekst na tribini.hr