Miris derbija

by Harry_Mata_Harry

Ujutro se budiš nešto ranije nego uobičajeno vikendom. Kroz otvoren prozor u zraku onaj poznati miris osječkog kasnog proljeća. Na zidu grb tvoga omiljenog kluba, preko stolice prebačen dres, spreman je i bijelo-plavi šal…Ma što da si obećao, štogod da trebaš sve obaviti, koju god prijepodnevnu kavu u Tvrđi, uz Dravu ili svom naselju dogovorio, u mislima je bitan samo taj jedan događaj. On te pratio do trenutka kada si zaspao i opet ti se vrti po glavi otkada si budan.

U tebi je neka čudna, pozitivna nervoza. Proteklih dana pričaš sa svojim legama, komentiraš na ulici i na poslu, na faksu ili u školi, s obitelji… Danas je derbi. Igra Osijek.

Ali Osijek ne igra bilo kakvu utakmicu. Igra posljednju domaću utakmicu jedne vrlo uspješne sezone. Bilo ih je već takvih…kako se slavilo! Sredinom devedesetih kada je prvi put izborena Europa, nekoliko godina kasnije kada su u istoj padali i neki naizgled nogometni velikani u usporedbi s tvojim najdražim klubom, pa i u novije vrijeme kada se igralo finale kupa, a euforija bila na vrhuncu.

Punili smo istok i slavili i kada smo bili na rubu ponora. Pa kako ne bi i danas, kada naš Osijek dočekuje Dinamo, a pobjedom nastavlja borbu za 3.mjesto do posljednjeg kola! To je još jedan segment zašto je danas dečkima podrška toliko potrebna.

Ručaš tek reda radi, uopće nisi gladan. Tvoje lege te već čekaju u vašem kafiću. Usput gledaš slike, najave, objave, pratiš kako dišu tvoji istomišljenici.

Nakon nekoliko sati popili ste vaše standardno pivo. Wilsonovom ulicom približavate se stadionu. Na križanju kod Bille McDonaldsa standardna gužva. Lijepo je vrijeme. Onaj miris osječkog proljeća miješa se s mirisom stadiona, onim posebnim, najdražim. Hrpa ljudi već stoji ispred Palacea, a ima još dosta vremena do početka. Idemo sto ranije, na naše mjesto na istoku, idemo navijati za Osijek.

Danas je derbi…I ništa više nije važno!