Kratko o Glasgowu, i o Rangersima

Ovo nije tekst o formacijama ili taktici, nego o utiscima hrvatskog turista u gradu iz kojeg dolaze naši slijedeći protivnici. Ne treba trošiti riječi o povijesti Rangersa, znamo kolike su naslove osvojili, možda samo treba reći kako su za Rangerse donedavno igrali Niko Kranjčar i Dado Pršo.

Što reći o Glasgowu? Kažu da nije baš lijep, nije za turiste, i kada dođete u Škotsku svi vas prvo upućuju u Edinburgh ili na sjever zemlje, ali grad je skroz cool. Prva stvar koju uočite u centru su pravilni blokovi zgrada koji jako podsjećaju na američke gradove. Velika pješačka zona u centru i dio grada uz rijeku najljepša su mjesta koja sam otkrio prošlog ljeta (dva velika shopping centra su u samom centru uz željezničku stanicu). Trgovi i ulice Glasgowa često su bili kulise poznatih filmova, možda vam nešto bude i poznato…

Tražio sam Rangersov shop, ali ga nisam uspio naći ni šetnjom, ni internetom. S druge strane u jednoj od glavnih ulica stoji Celticov shop na dva kata sa svim čudima koja navijač može zamisliti.

Iako su mi Rangersi oduvijek bili draži, te subote nisu igrali kući, pa sam morao na Celtic Park koji je čak i pješke “dohvatljiv” iz centra grada. Nije me pretjerano oduševila ni atmosfera, a ni kvaliteta nogometa, ali stadion je naravno bio pun. Navijalo se samo u jednom malom uglu gdje su kao “ultrasi”, a ostatak stadiona se priključivao rijetko, ali vrlo glasno kako je to već običaj na otoku, ali ovo nije tekst o zeleno-bijelima.

Škotski nogomet sam na tv-u našao tek poslije ponoći, kada je prošla cijela dugačka emisija engleske Premier lige. Kvalitetom jako odskače Celtic, ostatak lige je čini se slabiji od HNL prosjeka, možda su samo Aberdeen i Rangersi u rangu naše prve “četvorke” ili nisu? Vidjet ćemo u četvrtak…

Za kraj nekoliko slika Glasgowa, čisto kao uvod “”Bijelo-plavoj vojsci” pred put idući tjedan uz savjet: ponesite jakne, prošle godine krajem kolovoza, rijetko je bilo iznad 20 stupnjeva.

P.S. Probajte lokalna piva (donjih 6 preporučujem)