Category: komentari

Kako su igrali bivši igrači ovog tjedna…

“El Salvador” ili Josip Barišić je drugu sezonu za redom u poljskoj Extraklasi. Njegov Piast Gliwice je u ovom kolu dobio Nieciczu 1:0, ali naš spasitelj nije ulazio u igru. Piast ima 3 boda iz prva dva kola i nalazi se u sredni ljestvice.

Josip Knežević nakon dvije swezone u ruskom Amkaru i tri u kazahstanskom Kairatu, nedavno je prešao u Kaisar iz Kyzylorda (Kazahstan).  Zadnju utakmicu je odgledao s klupe, a prije toga je skupio 6 nastupa. Kaisar je pretposljednji u ligi, a u zadnjih 8 susreta osvojili su samo bod.

Aljoša Vojnović je odigrao sve minute u prva tri kola rumunjskog prvenstva za njegov Dinamo Bukurešt. “Crveni” su za sada četvrti s 5 bodova iz tri kola.

Saša Novaković također igra u rumunjskoj Prvoj ligi. Njegov Voluntari ima tri remija u prva tri kola, a Saša je odigrao sve tri utakmice.

Još jedan osječki nogometaš je u Rumunjskoj – Mislav Leko je igrač Brašova, ali njegov klub je zbog licenciranja ispao iz lige na kraju prošle sezone.

Marin Glavaš je bio strijelac za svoj klub Zlate Moravce (Slovačka) u prvom kolu kod kuće protiv Slovana iz Bratislave, na kraju je Slovan slavio 1:2. U drugom kolu Marin je odigrao 63 minute, a njegov klub je ponovno poražen i trenutno je posljednji na ljestvici.

Slavko Bralić je bio u prvih 11 Širokog Brijega u prvom kolu BiH prvenstva, Ivan Baraban je ušao s klupe i pomogao u pobjedi 1:2 na gostovanju u Vitezu.

Jasmin Mešanović je bio strijelac za mostarski Zrinjski u pobjedi 2:0 nad Olimpikom. Neven Laštro nije bio u zapisniku.

Matej Jonjić je odigrao sve 23 utakmice tekućeg prvenstva za Incheon United koji se nalazi u sredini ljestvice korejske lige.

Domagoj Pušić je odigrao obje utakmice u kojima je njegov Lugano poražen u gostima od St.Galena i kući od Thuna i trenutno su posljednji klub švicarske Super Lige.

Platero se vratio u Urugvaj, u Juventud de las Pieadras, njegov sunarodnjak Aneff se vratio u Domžale. Daniel Peev se vratio u kazahstanski Spartak Semey koji igra tamošnju Drugu ligu.

Srđan Vidaković igra u Omanu, klub se zove Al-Seeb.

Dugandžić (Ternana), Miličević (Triestina) i Lulić (Sampdoria) su još na pripremama za novu sezonu, jer u Italiji prvenstvo počinje kasnije, švicarskom Luganu.

Bod za prvo mjesto na tablici (Osijek – Dinamo 1:1)

osDin11

Nekoliko reakcija s foruma nakon jučerašnje utakmice:

Mladjo:

  • “bodom protiv dinama sam uvijek zadovoljan, pa tako i sada.
  • jedna jedina zamjerka ide na naše kontre u zadnjih 10 minuta utakmice. da je bilo samo malo više odlučnosti, i to kod igrača koji su ušli u drugom poluvremenu (čuljka, ugarkovića) mogli smo možda i dobiti.
  • desna strana nam je ofenzivno najbolja u ligi, matas i šorša ubijaju!
  • pomoćni uz zapadnu tribinu nas je masakrirao cijelo prvo poluvrijeme, mahao je lik jedno tri nepostojeća faula dinamovcima.
  • s druge strane mora se priznati da je pjaca već sada strašan igrač, do europskog prvenstva (ako nas ne izbace) će sigurno biti prvotimac u reprezentaciji.”

Kempes:

“ajd počet ću ovako, iako to nikada nije ok pristup, jer ŠBBKBB, da smo u sastavu imali Peroša, Mileta i Alju, dinamo bi sssigurno pao! ee sad, oni opet mogu reći da smo mi imali ovoga i onoga.

- dinamo inače smatram kriminalnom i smješnom pojavom, jer unatoč svim ulupanim milijunima u klub, koji su mogli nahraniti svu gladnu djecu u ovoj državi, njima uvijek treba sudački poguranac i nisu to neke teške krađe, ali recimo krajem 1.pol kada je Pjaca pogodio stativu bio je nesuđeni prekršaj nad našem igračem 30 sekundi ranije. i tako to. da je pao gol, nitko nebi ni pitao.

- jučer su bili posebno smješni, tako da iako smo mi bili solidni i borbeni, budimo relani visio je opet poraz. i obično protiv njih primimo glupe golove zbog nekakve preplašenosti, bojimo se žešće ući u duel oko našeg 16erca jer smo godinama istraumatizirani sudačkim odlukama da se svira za dinamo ako ih samo krivo pogledaš.

- imali smo sreće. ovaj bod vrijedi više od boda samo zato što:
1) klub još uvijek u mnogim procesima, promjenama, puno toga se još organizacijski mijenja, ispravljaju krive drine, radi se na sponzorima, mogim stvarima i detaljima koje su se zanemarivale godinama.
2) s obzirom da su pripreme bile dosta “ad hoc”, improvizirane, protivnici na pripremama ne baš respektabilni, ali to samo govori koliko je Besek odradio dobar posao s onim što je imao.
3) sastav se još uigrava, dečki se još uvijek ne poznaju dovoljno dobro, puno je pridošlica, još se hvata forma, i roster još nije zaokružen.
4) više od boda vrijedi 10 tona samopouzdanja koji su dobili ovi dečki, i mladi koji tek igraju ozbiljan prvoligaški nogomet i ovi stari koji su već polako dobivali luzerski mentalitet zbog prethodnih sezona.

Nebi previše komentirao od igrača do igrača, ovo ili ono, Besek je jako pametan čovjek, želim da ostane što duže, da nas posere neki rezultat, i njega i navijače, tako da skidam kapu dečkima, na pravom su putu.”

Lualua:

“Dakle,sta reci…Matas i Soki,pogotovo,za cistu 10ku, Mikula na momente siguran,sve skupa ok. Stoperi,malo tromi,glavom sve nose, sreca nas je mazila,a pjaca nas gazio…Arsenic, dobar,ali moze bolje,Kurta isto ,ali isto. Radotic zabio gol,pokrivao teren,odlican,Lesjak,ocekujemo bolje. Mandic,ima nesto,ne jebe zivu silu..Spoljo…od njega tek ocekujemo nesto. Aganspahic ce mozda bit otkrice,decko se zna ograditi,nadje se u prilici,ma skroz pozitivan.Steven i Culjak su dobro odradili svoju zadacu… BESEK… dakle covjek je imo jaja odraditi zamjene do 70 min,da li se neko sjeca ranije izvrsenih zamjena ,a da nije sila,premda je bilo nemoguce za igrati,ali svaki ce trener koji cuva rez sacekati zavrsnicu za,barem 3. ,zamjenu. Neznam sto da kazem…konacno imamo trenera…komu smo zadnji put ovako skandirali nakon kratkog vremena…covjek za sad ima sve simpatije i podrsku. Dakle Sorsa i Besek…  Cestitke svima”

Podrška, a ne klipovi pod noge!

OsHajduk20

Totalno nepotreban cirkus jučer u Gradskom vijeću izazvao je reakcije navijača, evo dvaju komentara:

Osječanin:

Tko je Mirsad Kerić?
Ukratko, bio je junior, malo i senior, bez neke karijere. Došao je iz Njemačke i vratio se u Njemačku.
-među prvima je dobio uefinu licencu nogometnog menadžera

To svi znamo.
Prvo i osnovno, čovjek voli NK Osijek. Zapravo, točnije, obožava NK Osijek isto kao i mi. On je organizator onog “susreta generacija NK Osijek” ako se sjećate. Na humanitarni turnir “8 kafića” doveo je neke igrače. Doveo nam je Achemponga koji danas vrijedi nekoliko milijuna eura. Evo, doveo nam je i Nijemce. Pravio je onaj amaterski filmić jer voli NK Osijek i stalo mu je do njega.Aneff i Platero su došli u NK Osijek samo zbog Kerića.

Kerić je dao cijelog sebe u sve ovo. Zato što obožava ovaj klub. Vjerujte, ne od jučer. I može nam pomoći. Ali ove poruke sa vrha govorice gradske skupštine kako je on nitko i ništa u klubu su katastrofa. Pa nije on sam sebe izabrao ispred Nijemaca da štiti njihove interese. A kako će najbolje štititi ako ne pokušavajući da NK Osijek krene prema mjestu gdje mu pripada. Treba mu dati podršku i kad nešto zabrlja jer nikad do sad nije imao ovakvu ulogu kakvu ima u NK Osijek. Sam potez dovođenja Beseka je za mene, jer mi je Besek jedan od najboljih mlađih trenera i mislim da je točno pogodio kakav nam trener treba u ovom trenutku…

frnja:

Današnja sjednica gradskog vijeća je pokazala svu sramotu ovoga grada tj. svih njegovih političkih vođa, opcija itd… (iako na to smo već možda i naviknuli i mogli smo takvo što i očekivati)
NK Osijek je naime na rubu, na tankoj žici… Još uvijek Nijemci nisu u klubu i mogu svakog trena odustati, što me nakon današnje sjednice nebi nimalo začudilo.
Politika i tako cilja na skupljanje vlastitih poena, ali vjerujem da su si mnogi danas zabili sami sebi nož u leđa, barem vjerujem da tako na to gledaju navijači NK Osijeka.
Moja politička opcija i stranka je uvijek bio sam Grad Osijek, pa tako i NK Osijek, drugi me i nezanimaju, jer to nisu niti zaslužili.
Oni jednostavno neshvaćaju koliko nekima, poput nas, znači NK Osijek. Nikada oni to neće razumjeti.
Oni neshvaćaju koliko su ovo kritični trenuci za budućnost NK Osijeka, a samim time i grada. Kakav je to grad čiji žitelji nemaju sportski klub koji ih predstavlja i za koji građani i navijači žele da ih prestavlja u što boljem svjetlu ? Nikakav, grad bez duše… To Osijek ne smije postati. NK Osijek je u jednu ruku duša grada…
Koliko god su nas mučili svih ovih godina s lošim rezultatima, lošim transferima, lošim ljudima u vrhu samoga kluba, lošim pričama, krađama, igranjem tatinih sinova, smiješnim i ljigavim tipovima koji su se kretali oko kluba, MI smo uvijek bili tu i nikada nismo gubili nadu za boljitak, a vjerujem da će tako bit makar i bili zadnji u zadnjoj ligi, ako treba…

Ali naš klub je sada na tragu nečega što bi ga možda kroz neki dogledni period moglo podići na jednu višu razinu. Takvo što, takav tračak nade nam se nije dogodio jako dugo vremena. Pitam se zar zaista postoje oni koji to žele, oprostite na riječniku, razjebati ?
Shakespeare nebi smislio veću tragediju kao što bi bila ona kada bi propustili ovu priliku, iz koje se vjerujem nebi više nikada izvukli, barem ne za našeg života.
Možda će sad neki reći kako sam pesimista i kako gledam samo ono crno u situaciji, ali ja ću reći da nisam, nego samo da sam oprezan, oprezan na način na koji su nas ove godine vladanja krivih ljudi naučile…

Poanta ovoga svega što ja sada pišem je ta da je došlo vrijeme da mi navijači i građani ovoga grada pokažemo zube !
Da pokažemo zube svima onima koji nam stoje na putu i onima koji ruše naše nade i snove za bolje sutra.
Jednim velikim dijelom nas je i naša vlastita aljkavost, nezainteresiranost i lijenost dovela do toga da danas gubimo tolike živce.
Vrijeme je da istupimo u javnost, da pokažemo naš zajednički stav.
Kohorta je naša navijačka skupina i svi smo mi jednim dijelom njezini članovi, no šutnja Kohorte nemora biti šutnja i svih ostalih…
Iako njihove razlog neznam.
Sto puta smo pričali o osnivanju udruge, da je bilo više volje to bi se na pošten način i ostvarilo. Razumljivo je da i među nama ima nekakvih neslaganja i različitog razmišljanja, ali to je ipak normalna stvar. A ono što nas sve ujedinjuje je bezkompromisna ljubav prema NK Osijeku.
Ipak mislim da se naš glas može čuti i da moramo nešto poduzeti i reći. Mi smo ovdje bitni, a ne onih nekoliko šaljivđija u gradskom vijeću.
Sjetite se samo ove zadnje dvije domaće utakmice protiv Slavena i Istre. Dobrim dijelom se preko raznoraznih foruma, Facebooka i drugih društvenih mreža uspjelo privući puno ljudi na stadion. Tako se može i proširiti i naš glas i naš stav.
Vjerujem da stav imamo. Pružamo podršku gospodinu Keriću u radu u NK Osijeku, a tako isto i svakome tko je spreman raditi za boljitak NK Osijeka.

Pokrenimo se svi zajedno i maknimo ovaj grad i ovaj klub iz žabokrečine u koju smo upali…

NAŠ GRAD, NAŠ KLUB !!!

NK Osijek – više od kluba!

(anonimni forumaš s bijelo-plavog foruma)

Stadion Maksimir, 19. srpanj 1973. Gledatelja: 64,138. Nikada oboren hrvatski rekord! A u glavnim ulogama klub za koji neki tvrde da je osnovan davne 1919, Zagreb i… Osijek… Moj Osijek kojeg je na tu famoznu utakmicu s nesretnim završetkom za ulazak u Prvu jugoslavensku ligu došlo bodriti 25 tisuća Osječana i Slavonaca! Iako izmučen 20-godišnjom netransparentnošću, malverzacijama i potkradanjem te 15-godišnjim rezultatskim neuspjesima i prosipanjem te prodavanjem ugleda, to je i dalje Osijek koji je na noge u Gradu na Dravi tog ljeta 73. podignuo sve živo što hoda na dvije noge!

U tih 15 godina sporadično su se pojavljivala tzv. „svjetla na kraju tunela“. Tunela koji je, kako je to slikovito opisao jedan Kohortaš, svo ovo vrijeme bio ispunjen propan-butanom, a ulozi sabotera uglavnom bi se našli ljudi nedostojni klupskih funkcija koje su obnašali, sitni menadžerčići koji imaju časti i poslovnih manira koliko je crnog ispod nokta te nezaobilazni političari koji i ovih dana NK Osijek koriste za skupljanje jeftinih političkih poena. To je osipajući osječki navijački puk svih ovih godina daleko teže probavljao od svih rezultatskih posrtaja…

Ali gle čuda, svjetlo se pojavilo i 2015. I to kada smo i mi, posljednji Mohikanci, nas 1500 poznatih lica sa svake tekme gotovo pa izgubili svaku nadu nakon dvije godine plesanja po rubu rezultatske, ali po klub vjerojatno i životne provalije. I što smo naučili u posljednjih 15 godina? Neki sve, neki, nažalost, ništa… Jer to svjetlo, koje smo dočekali u liku Mirsada Kerića (čovjeka koji nema baš nikakvog očitog razloga voljeti taj Osijek, a očito ga voli više od nekih koji na stadion hodočaste kao na nedjeljnu misu) te njemačkih investitora, iako još uvijek ne jamči da će nam pokazati put iz najcrnjeg tunela, neki su spremni ugasiti bez srama!

Je li Osijek koji gledamo zadnjih 15 godina klub kakav želimo imati i u budućnosti? Nisu li nam šarlatani koji su se motali u i oko njega sve ove godine dovoljna opomena? Je li klub prepušten na milost i nemilost vladajućih političkih garnitura te ovisan o gradskoj sisi ono što građani ovog grada zaslužuju? Uvjeren sam kako se svakom poštenom navijaču kojem su Bijelo-plavi u srcu nameće isti odgovor…

Nakon početnih posrtaja i neispunjenih obećanja gospodina Kerića, koja se možda mogu pripisati i neiskustvu, mnogi su se digli na zadnje noge u pokušajima obezvrjeđivanja svega što se u NK Osijeku događa posljednjih dana, pritom vrlo lako zaboravljajući činjenicu da nam je klub već godinama rezultatsko i organizacijsko ruglo kojem je ostalo jedino ime (kojeg, doduše, blati gdje tko stigne).

I zato gospodo političari, menadžeri, nesposobnjakovići, internet hejteri… Ne gasite unaprijed aparate ma kako to životno svjetlo nejasno tinjalo! Jer ako ovo ugasite, bojim se da se drugo neće upaliti…

To dugujete Pavi Majeru, Ivanu Lukačeviću, Ivici Grnji, Bakiru Bešireviću i Nenadu Bjelici koji su nedavno dobili svoj hommage na zidovima osječkih Gradskih bazena, to dugujete svakoj od onih 25 tisuća duša koje su u srpnju 73. pohodile Maksimir, to dugujete svima onima kojima je bijelo-plava boja duboko u srcu, a kojima, uvjeren sam, ne treba puno da ponovno izađe na površinu. Dovraga, to dugujete i nama mazohistima koji već 15 sezona nakon posljednje prvenstvene utakmice odlazimo iz Gradskog vrta s nadom u bolje sutra…

Ovaj klub će, nadam se, jednog dana živjeti i bez ovih igrača, bez Dražena Beseka, bez Mire Kosa, Miroslava Žitnjaka, Valentine i tete Marije, bez Ive Smoje, Goge Vinceka i Đoleta, a bez vas, gorenavedenih, mogao bi već sutra… A mi navijači? Jednom kad nas ne bude, drugi doći će… I zato svako, bijelo-plavo, navijačko srce savršeno razumije ono katalonsko mes que un club. NK Osijek – više od kluba!

Nova sezona je startala danas!

grpSaZapada

Osijek je danas počeo s pripremama, dobili smo i novog trenera Dražena Beseka. Puno sreće Beseku!

Što se do sada odigralo:

  • Njemačka agencija HFK ulazi u klub, financije bi prvi put u povijesti ovog kluba trebale biti stabilne.
  • Mirsad Kerić postao dopredsjednik i krenuo u razgovore s igračima.
  • Dobili smo novog i dobrog trenera.
  • Na prozivku su došli samo igrači pod ugovorom: možda ke iznenađenje da nema Laštre, Bralića i Glavaša
  • Aljoša Vojnović otišao završiti posao u Tursku i izgleda da je izgubljen.
  • Šorša, Perošević i Škorić zaustavljeni na izlaznim vratima.

Treba nam:

  • Golman?
  • Iskusan čovjek u obrani, inače smo spali samo na mladce, koji su jako perspektivni, ali kod branića se traži iskustvo. Može li se vratiti Laštru? Tomislav Mikulić je otišao u Slaven iako je mjesecima trenirao u Gradskom vrtu?
  • Treba nam zamjena za Aljošu i Jamaka u sredini terena, to nije lako za naći, možda Pušić koji je bez kluba i Knežević koji je u srednjoj Aziji?
  • U napadu smo tanki, trebaju nam možda i dvojica, zašto ne vratiti Aneffa?

Još ne znamo:

  • Plan priprema, destinaciju i protivnike u pripremama(dobro za ovo zadnje je još rano)

Zbogom, dragi kapetane!

Osijek1968-69

(Na slici: NK Osijek 1968/69: Trener Vekić, Klepić, Iličin, Rajh, Špehar, LonČar, Jasenica
Zejnilagić, I. Petrović, Lj. Petrovič, Đuričić, Piljas)

Nakon duge i teške bolesti zauvijek nas je jučer napustio Šaban Jasenica, jedan od onih velikana osječkog nogometa koji je u povijest NK Osijek utisnuo svoj igrački, trenerski i nadasve ljudski trag.

Taj beskompromisni Šamčanin stigao je u grad na Dravi davne 1965. s reputacijom neprelaznog centarhalfa BSK-a iz Slavonskog Broda (danas Marsonia), čiji je potencijal već bio zapeo za oko i stručnjacima splitskog Hajduka. Ipak, Jasenica je odjenuo crveno-plavi dres Slavonije, kluba koji je dvije godine potom ponio današnje ime NK Osijek, za koji je u šest sezona ukupno odigrao više od dvije stotine utakmice, prometnuvši se brzo u autoritativnog kapetana momčadi.

Mi stariji Esekeri najduže ćemo pamtiti njegov doprinos kvalifikacijskim utakmicama “bijelo-plavih” 1970. (protiv banjalučkog Borca) i godinu poslije (s Rijekom i skopskim Vardarom), s tim što je nezaboravan ostao doček “junacima Kantride”, priređen nakon što je Vekićeva momčad eliminirala Riječane kao gost, boljim izvođenjem jedanaesteraca. “Prva liga, to je naša meta, ostvarit će je Šabanova četa”, klicalo je više tisuća Osječana na Trgu slobode (današnjem Trgu Ante Starčevića nap.a) ispod balkona današnje Županije, na kojem su se načičkali Jasenica & comp. Na žalost, Šabanovoj generaciji dugodišnji san nije se ostvario ni u dva uzastopna pokušaja, pa je Šaban, prerano, odlučio ostati u nogometu u novoj ulozi – kao trener mladih sugrađana.

Odlično se snašao i u toj ulozi, a nabrajanje imena onih kojima je znalački i stručno usmjeravao nogometnu karijeru daleko bi nas odvelo. Tek, pod Jaseničinin stručnim i pedagoškim nadzorom u Gradskom vrtu stasavao je niz poslije istaknutih nogometaša, posebice onih koji su od 1982. svladavali nogometnu abecedu u Školi nogometa osječkog prvoligaša. Jasenica je, međutim, prema potrebi uvrštavan u stručni stožer seniorske momčadi, a samostalno je prvi trener osječkog prvoligaša bivše države bio 1988. i tijekom proljeća 1990. godine. Umirovljeničke godine Šaban Jasenica proživio je, skromno i daleko od javnosti, u krugu obitelji, u gradu koji ga je objeručke prigrlio prije pola stoljeća.

O neizlječivoj bolesti, kojoj se pokušavao oduprijeti na sve načine, pričao nam je posljednjih godina za dugih šetnji ulicama i trgovima, a ponajviše obalama Drave, rijeke u koju je bio zaljubljen.

osijek-1979

(Na slici: NK Osijek 1979. Prvi red: Rodić, Jeličić, Dumančić, Ivković, Sumić, Dmitrović, Huljić. Drugi red: trener Đuričić, pom. trener Jasenica, Dujković, Miljković, Radić, Maras, Lukačević, Alempić. Čuče: Čordaš, Bajtl, Šmudla, Popović, Hukić, Škrinjar, pom. trener Vekić.)

Projekt NK Osijek u budućnosti

by Harry_Mata_Harry

PROJEKT NK OSIJEK U BUDUĆNOSTI (HFK era)

Razmišljajući o cijeloj ovoj priči oko ulaska Nijemaca u Osijek, sažeo sam neki moj pogled na stvari koje donosi budućnost u kraćoj SWOT analizi (prednosti, mogućnosti, nedostatci i opasnosti).

Pa, krenimo redom.

VIZIJA RAZVOJA:
*Prvi korak: Jasno definirati ovlasti i opseg utjecaja njemačkih investitora u radu kluba
- Dovođenje potencijalno dobrih igrača koji bi klubu bili pojačanja iz slabijih liga
- Zadržavanje istih igrača nekoliko sezona uz stalno rast kluba dok se ne bi ostvario eventualni iskorak (npr. plasman koji osigurava kvalifikacije za EL)
- Prodaja jednoga ili više igrača za veći novčani iznos koji bi omogućio kupnju jednoga jačeg igračkog imena svake prijelomne sezone
- Čitav proces ispočetka (s tim da klub ne pada ili minimalno oscilira u prijelaznom periodu).
OBRATITI POZORNOST NA: Stvaranje vlastitih igrača! Svake sezone prilika treba biti pružena barem jednom perspektivnom junioru iz vlastite škole, koji bi uz iskusne igrače sa strane mogao značajno napredovati. Zadržati ga u klubu (princip: naši igrači na dulje razdoblje, pojačanja sa strane na kraće)!

NUŽNOST (!)
- Restrukturiranje mlađih uzrasta (poseban naglasak na školi nogometa) u vidu suradnje s klubovima koji također usko surađuju s HFK, poput razmjene talentiranih igrača i stručnog kadra
- Oformiti Osijek II momčad koja će biti stabilan i stalan trećeligaški klub s mogućnošću plasiranja u viši rang kako klub bude rastao
- Vlasnici kluba odlučuju o sudbini igrača, ali uvijek idu u prilog interesu kluba (Kerić ključna figura u ovome rekao bih)
- Jasno razjasniti kakve su ovlasti kluba i obitelji mladih igrača prilikom potpisivanja ugovora (prilično mutno danas)
- Pronaći barem jednoga jačeg sponzora koji će značajnije pridonositi ukupnom godišnjem proračunu kluba -> domaća ili strana (čitaj: Njemačka) tvrtka
- Poboljšati uvijete rada (infrastruktura, tereni, zatvoreni prostori, svlačionice)
- Jačanje marketinga u vidu stvaranja sportskog branda na regionalnoj razini (Slavonija i Baranja)

SWOT analiza:

PREDNOSTI: Klub velike tradicije, član velike četvorke hrvatskog nogometa bez obzira na plasman na ljestvici u danom trenutku, velika navijačka baza s potencijalom širenja, klub u kojem se da stvoriti mirna atmosfera poslovanja, rasadnik nogometnih talenata koji svoj ugled ima i u svijetu, stalni poligon reprezentetivnih igrača (produkt revitalizacije škole nogometa), simbioza navijačke skupine i igrača, grad iznimne prostorne vrijednosti u vidu geografskog položaja, USPJEŠNO ZAVRŠENA PREDSTEČAJNA NAGODBA

MOGUĆNOSTI: Stvoriti snažan regionalni brand, klub koji će kroz određeno razdoblje biti stalni konkurent za plasman u Europsku ligu uz povremeni ulazak u istu u boljim razdobljima. Prijelazna faza prema nečemu višem (!!!): privući još jače sponzore ili ulagače kroz određeni period.

NEDOSTATCI: Uvjeti u kojima klub egzistira, socijalno- ekonomska situacija u gradu i regiji, prilike u kojima funkcionira HNL, birokracija, problemi sustava

OPASNOSTI: Privatni interes ispred općeg interesa kluba – U SLUČAJU DA O TOGA KLUB DUGOROČNO GUBI, svima je jasno da privatni interes uvijek i svugdje postoji, ali on mora biti u balansu s napredovanjem kluba; gospodarske prilike u gradu, potraživanja trenutnih sudionika vlasničke strukture, dugovi.

Otišao je jedan od najodanijih bijelo-plavoj boji u povijesti kluba

MileD

(prenosimo iz Glasa Slavonije):

DRAGUTIN KERŽE O PREMINULOM MILETU DUMANČIĆU

Kad sam, stjecajem okolnosti, lani bio među onima koji su odlučivali treba li Mile Dumančić primiti županijsku Nagradu za životno djelo u području tjelesne kulture i sporta, pomislih kako je taj dugogodišnji stožernik slavonsko-baranjske nogometne obitelji, ipak, još premlad za takvo cijenjeno priznanje.

Jer, susrećući ga gotovo svakodnevno na gradskim ulicama i trgovima, uvijek onako elegantnog s profinjenim građanskim manirama, čak i kad se odlučio za puštanje sijede brade i brkova, odavao je dojam vječnog mladića. A onda je, jučer prijepodne, s otoka Iža gdje Dumančić ima vikendicu i kamo je, s kćeri Deom i zetom, otputovao tražeći svježega zraka vjerojatno bježeći od najavljenih osječkih sparina, stigla teško prihvatljiva vijest da našeg Dumbe više nema. Poglavito njegovi sugrađani vezani uz nogomet, jednostavno, dugo su provjeravali neumoljivost istine o onomu što se za 62-godišnjeg sportsmana najblaže rečeno – činilo nestvarnim. A Dumbe, ipak, više nema…

“Bijelo-plavi” 11 godina

Jer, Mile Dumančić tijekom (pre)kratkog života izgradio je ugled jednog od “najutjecajnijih i najprominentnijih nogometnih djelatnika Slavonije i Baranje uopće”, kako je to istaknuto u obrazloženju pri dodjeli Nagrade za životno djelo Osječko-baranjske županije za 2013., posvetivši se u potpunosti matičnom Nogometnom klubu Osijek. Kao jedan od najstandardnijih i najodanijih igrača “bijelo-plavih” u povijesti tog kluba, Dumba je u 11 sezona (1971. – 1982.), isključivo kao lijevi branič (s brojem tri na leđima, što ga je i potaknulo da tako prozove vlastiti kafić u središtu Osijeka, nap.a.), odigrao više od pet stotina utakmica, nastupivši i u čuvenim kvalifikacijskim utakmicama s NK Zagrebom 1973., ali i četiri godine kasnije kad je osječka momčad, poslije 21 godine čekanja, opet svome gradu izborila mjesto u prvoligaškoj konkurenciji. Ni nakon što je “objesio kopačke o klin”, Dumančić nije okrenuo leđa sportu koji ga je sasvim afirmirao, a ni klubu koji je doslovce obožavao. U dva navrata, u sezoni 1994./1995., s volonterskom ulogom, te od 2005. do 2010. kao profesionalac uspješno je obnašao dužnost direktora NK Osijek; od 1994. do 1999. bio je član Izvršnog odbora HNS-a; u prvoj dekadi novog stoljeća našao je svoje mjesrto u Skupštini HNS-a, kad mu je bila dodijeljena i uloga potpredsjednika Uduge profesionalnih klubova Prve HNL…

“Trica” za vječnost

Mile je rođen 13. veljače 1953., u Čepinu, u obitelji s još tri brata, također nogometašima – Zvonkom, Zdravkom i Darkom. U Osijeku je, nakon osnovne i srednje škole, stekao ’79. zvanje nastavnika tjelesnog odgoja na Pedagoškom fakultetu, a dopunu stručnom zvanju apsolvirao je 2009., na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je stekao specijalističko zvanje višeg sportskog trenera sportske rekreacije. Kao jedan od začetnika privatnog poduzetništva u gradu, Dumba je još 1976. otvorio kafić “Trica caffe bar”, koji je i danas, u Lučkom prilazu 2, stjecište brojnih uglednih Osječana, a 1989. otvorio je i trgovinu očne optike Lens, koja je jedno vrijeme koegzistirala s pripadajućom parfumerijom, a i danas uspješno posluje na osječkom korzu. Dragovoljac je Domovinskog rata, a kao član 130. brigade HV-a (91/92) razvojačen je u svojstvu zamjenika zapovjednika brigade s časničkim činom.

Znali smo da Mile ima poteškoća sa zdravljem, no unatoč operacijskim zahvatima na srcu, bar se tako činilo u neposrednim kontaktima s njim, budući da se rekreacijski bavio i tenisom, ništa nije slutilo na ono što mu se jučer dogodilo na Ižu. Nedvojbeno je, zacijelo, i to da je Dumba teško podnio lanjsku iznenadnu smrt sina Marija, da su ga opterećivale nagle vremenske promjene kakvima je posljednjih dana bio podložan njegov voljeni grad. Pokušao je, zato, pronaći osvježenje na Jadranu, ali prst sudbine jučer je kao grom iz vedra neba poslao njegovim Esekerima poruku koju teško možemo prihvatiti:

- Nema više Dumbe…

Dragutin KERŽE

Veliki poraz za Slavoniju – Gradski vrt od ljeta u bojama drugoligaša?

IMG_7544.JPG

Nogomet je odavno postao biznis.

Raznorazni mafijaši, korumpirani tipovi sumnjivog morala, kriminalci, menadžeri i ostali ljudi kojima nije mjesto u nogometu. Kako su takvi ljudi mogli dovesti da najvažnija sporedna stvar na svijetu više ne bude viteško nadmetanje između sportaša u kojemu pobjednik odnosi svu slavu i prestiž, a poraženi čeka neku drugu priliku za “osvetu”.

Danas je došlo vrijeme u kojemu su nogometaši postali robovi, vlasnici klubova diktatori, a politika začin koji se u sve miješa.

Nogomet u Slavoniji je dotakao samo dno. Najveći problem je što je, Hrvatska, kao država u ozbiljnim problemima, što se naravno, najviše odražava na stanje u “zaboravljenoj” Slavoniji.

Prostorije Nogometnog kluba Osijek godinama ne odišu pozitivnom atmosferom, a sada je slavonski nogometni div na rubu katastrofe. Novca nema, presipa se iz šupljeg u prazno. Igrači se vrte kao na ringišpilu, a sve to izgleda kao potez očajnika koji za kockarskim stolom pokušava izaći iz problema tako da se nada pomilovanju Boga po prvi put u životu.

Česta promjena uprave i trenera ne daje rezultata. Svakih nekoliko mjeseci pojavi se novi ‘spasitelj’ s velikim obećanjima na koja se zaboravi preko noći.

Tama u Gradskom vrtu traje godinama, a sada je izgleda doživjela svoj vrhunac. Bijelo-plavi se nakon 27. odigranih kola nalaze na posljednjem mjestu MAXtv Prve lige s malim izgledima za ostanak u elitnom razredu hrvatskog nogometa. Žalosno je da klub s velikom tradicijom godinama ne odiše pozitivnom atmosferom. Kohorta je umorna, situaciju u kojoj se nalaze navijači bijelo-plavih slobodno može se nazvati alarmantnom. Osječke lege dehidrirale su nakon godina i godina loših rezultata njihovog voljenog kluba.

Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka.

Svima je poznato kako bi trebala izgledati velika četvorka Hrvatskog nogometa. No, nekome nije odgovaralo da vodi gladijatorsku borbu iz vikenda u vikend, pa je, ona slabija strana ove skupine, lagano, ali sistematski uništavana.

NK Osijek proživljava najgori period od svog osnivanja. Klub je u totalnoj krizi. Samo je pitanje da li će vodstvo iz HNS-a pomoći klubu da završi ovu sezonu izvan zone ispadanja ili će ga šutnuti u ponor i izbaciti Osijek u Drugu HNL.

U posljednja dva ključna mjeseca nogometaši Osijeka ulaze bez dosadašnjeg predsjednika, Slobodana Tolja koji je prije nekoliko dana podnio ostavku na funkciju predsjednika NK Osijek. Kako se saznaje glavni razlog ostavke dosadašnjeg glavnog čovjeka NK Osijeka su političke nesuglasice s gradonačelnikom grada Osijeka, Ivanom Vrkićem. I eto, ponavlja se ono s početka teksta, politika i  korumpirani tipovi sumnjivog morala nalaze se na krivom mjestu. Jasno je svima, ovako dalje ne može.

Pitam se gdje je nestala ljubav grada prema klubu, kako je moguće da nijedan čovjek s imućnijim bankovnim računom ne želi pomoći Osijeku. Nakon svih ovih godina u kojima se klub doslovno mučio s statusom prvoligaša iz godine u godinu smatram da bimožda najbolje bilo da Osijek ove sezone ispadne iz najelitnijeg ranga Hrvatskog nogometa.

Možda bi tek onda određeni ljudi shvatili koliko je Osijek nisko pao, možda bih se onda pronašao spasitelj za klub pokraj Drave. Možda bih se onda navijači vratili na stadion i pomogli Kohorti koja je godinama usamljena na tribinama.

Ovaj klub ima dušu i nju mu nitko i nikada neće oduzeti. Prkosan je, voli se inatiti i u sve ulazi lude glave i srcem. Zato se nadam da će Osijek ispasti u Drugu HNL, ako se ne pojave pravi ljudi, pravi vlasnici, koji hoće uložiti novac i da im to eventualno bude višestruko vraćeno.

Bar će iz kluba otići razni sumnjivi tipovi, ostat će ljudi koji ovaj klub vole zbog toga što je, a ne iz nekog osobnog interesa.

Antonio Kopi.

 

Osijek ponovno visoko po broju “svojih” igrača

trening

CIES – Agencija za nogometnu statistiku iz Neuchatela objavila je nove podatke za klubove iz 31 europske lige. Zanimljivo je vidjeti podatke našeg kluba:

Club-trained players – postotak igrača u momčadi koji su proveli bar tri sezone u klubu dok su imali 15-21 godinu:

15. NK Osijek 53,6 % (uvjerljivo prvi u Hrvatskoj, 2. Hajduk 48%, zanimljivo: Rijeka 18%, Lokomotiva 0%).

Training Clubs – koliko je igrača iz 31 europske lige poteklo iz pojedinog kluba:

22. NK Osijek 35 (Dinamo je 4., Hajduk 6.)