3-4-3 s rombom u sredini ili kako igrati protiv postavljene obrane

mislio sam da ću složiti nekakav video s nekim situacijama sa zadnje utakmice kao prilog zašto želim da nastavimo igrati u ovoj formaciji kao protiv lokomotive, 3-4-3 s rombom u sredini, al nemam vremena pa ću pokušati argumentirati.

ajmo prvo detektirati problem igranja protiv zatvorenijih ekipa. glavno je pitanje KAKO dolazimo u šansu za golove. npr. ako imamo situaciju da protivnik završi svoju akciju šutem na naš gol, naša akcija kreće od golmana, bilo da se iznosi lopta od obrane ili bilo da se ispucava.

U oba slučaja ti svoj napad počinješ na POSTAVLJENU obranu protivnika. a to su te standardne situacije kada protivnik stoji čvrsto formacijski i svatko zna tko će pokrit koji dio prostora ili kojeg igrača.

ideja s dupliranjem bokova je dobra, ali ono što nismo do sada uspjeli uigrati jesu kombinatorika beka i krila u onim nekim situacijama kada se:
1) krilo spušta otvara na dupli pas gura loptu beku u prostor koji protrčava i iz trka ubacuje
ili
2) kada bek fintira dodavanje krilu ili nekom drugom igraču, i jednostavno prodire u taj prostor
ili
3) kada krilo odvlači svojeg čuvara prema autu, a beku ostavlja prostor za centaršut iskosa

naša igra po bokovima se nije ove sezone razvila do te mjere da bi nam bila ubojito oružje kao prije nekoliko godina kada su svojom uigranošću ubijali Matas i Šorša, samo zato što se nisu standardizirali igrači na tim pozicijama, pogotovo na krilnim, mjenjale su se formacije i igrači da bi to moglo biti dovedeno do savršenstva. Naravno, sve iz objektivnih razloga. Igra po bokovima treba biti praktički automatska, no događalo se upravo suprotno da su nam napadi preko bokova često usporavali, a ne ubrzavali igru.

Dalje, igra s ubačajima kada imaš jednog klasičnog centarfora, nije baš tako zahvalna kao što vi mislite. neznam jeste ikad pokušali na velikom terenu pogoditi nekoga dugom loptom “u trepavicu” nije baš jednostavno, ali i da napadač dobro otpuca glavom, odlučuju milimetri, doslovno milimetri kako će ju zahvatiti glavom. druga priča su korneri, kada, ako ti lopta promaši onog koga si gađao, uvijek može doći do drugog igrača.

ok, takvi napadi ne moraju završiti visokim ubačajem, mogu to biti i povratne lopte po zemlji. ali upamtite, ako je vaš igrač negdje oko korner zastavice, budite sigurni da je obrana protivnika postavljena. ta lopta mora proći kroz šumu nogu, ako nam ostane igrač na povratnoj lopti opet on treba otpucati da mu netko ne uđe u blok.

no da ja skratim priču. kako probiti ekipe koje se brane? pa na ne postavljenu obranu. pitanje je u kojim situacijama takve ekipe nemaju postavljenu obranu, ako se zna da ne ulaze u završnicu s previše igrača?

KADA IZGUBE LOPTU NA SREDINI TERENA.

Izgubljena lopta na sredini terena, znači ne uz aut liniju, to je isto naravno opasno, ali na sredini terena, je smrt za svaku obranu, pogotovo ako u ekipi imaš nekoliko brzanaca koji već u prvom koraku su sposobni ostaviti većinu igrača koji ih prate, Grezda, Hajradinović, pa i Bočkaj koji je eksplozivan, kada su protivnički stoperi ostavljeni na širokom prostoru.

Ova formacija, kao što sam rekao s Jamborom koji je pravi pravcati defanzivni vezni, jer ima i snagu i dobru dugu lotpu, dobar tackling, osigurava leđa Mioču i Mudražiji da odmah izlaze na protivničkog igrača po primanju lopte, jer mogu maksimalno riskirati da će biti izbačeni fintom ili duplim pasom, dok Hajradinović ima daleko veću slobodu kretanja između linija. Bez tog osigurača iza leđa, oni nemaju taj osjećaj da mogu izaći direktno na igrača, već moraju igrati više pozicijski „bez ispadanja“.

Također, ako nam ne uspije zadnji pas, ili neki ubačaj završi neočišćen od strane protivnika mi možemo lakše izvršiti presing, ponoviti drugi napad ili treći napad, jer su to već situacije kada će neki njihov igrač ispast iz formacije, kada će dvojica izaći na jednog našeg ostaviti rupu za protrčavanje. Lakše je izvršiti presing s tim rombom, koji će dovesti do drugog napada. To se događalo protiv lokomotive. U suprotnom, ako ćemo sve akcije završavati visokim ubačajem, to najčešće znači kraj akcije, nema drugog napada, ili će lopta završiti u rukama golmana ili će lopta biti očišćena, degažirana na drugi kraj terena, ili će završiti u gol autu, najrjeđe su situacije da će takvi udarci završiti udarcem u gol ako i tako završe, opet nemora završiti pogotkom.

Osim toga, najvažnije, za takvu igru moraš imati igrača s vrhunskim centaršutom. Vrhunskim. Mi ga imamo u Borni Barišiću, a što kada njega nema? Jel se itko sjetio spomenuti da je možda i kriza Muze nekako se poklopila s njegovim neigranjem? Ova formacija 4-4-1-1, je previše ovisna o ubačajima s bokova, to nije igra koja bi ikome ikad donjela trofej.

Igra s četvoricom u obrani, znači da, hoćeš ili nećeš, akcije će ti većinom završavati po bokovima, akcije ti, hoćeš nećeš moraju završiti centaršutom, ili nekom kombinatorikom kod korner zastavice kada moraš pokazati driblerske sposobnosti, nekako se ušetati u 16erac pokuašti 1:1, gurnuri loptu na peterac kroz šumu nogu itd itd. Kako god, obrana protivnika je cijelo vrijeme konzistentna, i tu nema previše prostora za ispadanje njihove obrane.

Znači, ostavio bi sve isto kao protiv lokomotive, s time da, kada se vrati Barišić njega lijevo, Baraća u sredinu, (on nemože igrat uz aut liniju, s obzirom da kada je pritisnut od protivnika, on nemože ispucat u teren lijevom nogom, nego samo na tribine ili petljat s vraćanjem golmanu pod pritiskom, ili nedaj Bože paralelne lopte i sl), Mileta desno, koji je ionako odgojen kao veznjak i koji je često igrao na krilu. Pero u ovoj formaciji nikako ne može igrati beka. On nije igrač koji bi sam mogao držati cijelu lijevu stranu, jer u kasnijim fazama utakmice gubi snagu za prodor i precizan centaršut.

Jambor je taj koji se može vraćati nazad kao drugi stoper ukoliko je neophodno, al kažem, obrana već na neki način započinje u veznom redu i on kao taj korektor može otklanjati opasnost, ukoliko Benda i Mudražija ispadnu, a ako i ispadnu oni imaju mogućnost raditi prekršaj puno dublje na protivnikovoj polovici ili u najgorem slučaju na centru. Najvažnije od svega je što zatvaramo protivnika, što manje šansi dozvolimo da uopće pucaju na naš gol, to ćemo manje akcija započinjati od svojeg golmana, i stavljati se u situaciju da nam većina posjeda lopte bude preko naše zadnje linije. Tom igrom protiv zatvorenih ekipa dok stvorimo 4-5 polušansi, prođe poluvrijeme, i onda se pitaš kako nisi uspio pobjediti zatvorene ekipe.

Znam da sam bio preopširan, vjerovatno sam se i ponavljao previše. E da, da ne bude zabune. Ova formacija s četvoricom iza, naravno, isto treba biti opcija. Pogotovo ako sutra igraš u gostima protiv PSV-a i sl, protiv ekipa koji će ti ostavljati ajme prostora za kontre i polukontre. Međutim, ako želiš razbiti posjed protivnika, i njihove akcije u začetku onda je to ova formacija 3-4-3, koja, ako sutra želimo biti dominantni u domaćoj ligi, naprosto mora biti ta.

Kempes

(foto:Šime)